Iako život penzionera u Federaciji Bosne i Hercegovine odavno nadilazi okvire puke politike i postaje pitanje golog preživljavanja, tek nakon sastanka predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, Dragana Miokovića, s predstavnicima Saveza udruženja penzionera FBiH, naziru se obećanja o konkretnim koracima.
Dok su hiljade penzionera suočene s egzistencijalnim problemima, čini se da je politička scena tek sada spremna ozbiljno se posvetiti njihovim nedaćama.
Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera, jasno je iznio bolnu činjenicu - u proteklih sedam do osam godina problemi penzionerske populacije nisu bili ni na dnevnom redu Predstavničkog doma. Ova šutnja zakonodavnog tijela govori više od bilo kakvih podataka o tome koliko je dugo ova ranjiva kategorija bila zanemarena.
Mioković je, nakon sastanka kojem je prisustvovao i federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić, obećao da će se na julskoj sjednici Parlamenta, zakazanoj za 23. juli, naći tačka dnevnog reda posvećena penzionerima. Resorno ministarstvo će, kako je rečeno, pripremiti materijale na osnovu kojih će zastupnici raspravljati i donijeti zaključke koje će proslijediti Vladi FBiH, s nadom da će oni "popraviti stanje u populaciji penzionera."

Ono što je najvažnije, svi učesnici sastanka usaglasili su se da je problematika egzistencije penzionera "problem koji nadilazi svaku politiku" i "pitanje života tih ljudi". Mioković je istakao za Oslobođenje da "ova većina želi da tome pristupi odgovorno," obećavajući temeljitu analizu uzroka takvog stanja i izradu "redoslijeda koraka kako se to stanje može popraviti."
Ministar Delić je dodao da je prijedlog izmjena i dopuna Zakona o PIO/MIO pri kraju, te bi se mogao naći pred federalnim poslanicima već u julu, ili najkasnije u septembru. Iako su tematske sjednice ranije spominjane, Mioković smatra da to sada nije potrebno, fokusirajući se na kvalitetnu pripremu materijala za redovnu sjednicu, kako bi se izbjegla "politizacija" problema.
Iako je svaki korak ka poboljšanju statusa penzionera dobrodošao, ostaje pitanje zašto je bilo potrebno toliko godina ignorisanja. Penzioneri u BiH ne trebaju prazna obećanja, već konkretna i održiva rješenja koja će im omogućiti dostojanstven život nakon radnog vijeka.
Nada leži u tome da će politička obećanja ovoga puta biti više od puke retorike i da će Parlament FBiH zaista pristupiti ovom egzistencijalnom pitanju s odgovornošću koju ono zaslužuje.
