Hanka Paldum, kraljica sevdaha, čuvarica duše Balkana, ove godine obilježava veličanstvenih 50 godina umjetničkog stvaralaštva. U dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, prostoru gdje se susreću veličina i elegancija, na koncertu koji je počeo u 20 sati Hanka publici poklanja večer protkanu sjećanjima, emocijom i bezvremenim pjesmama pod nazivom "Ali pamtim još".
Njena karijera nije samo niz albuma i koncerata, to je polustoljetna priča o ženi koja je sevdalinku pretvorila u čistu poeziju, u most između prošlosti i sadašnjosti. Glas koji boli i liječi istovremeno. Način na koji Hanka donosi stihove nije tek pjevanje, to je kazivanje duše, iskonski dijalog s emocijama koje su utkane u tkivo naroda.
U svijetu prepunom prolaznog, Hanka Paldum ostaje konstanta, umjetnica čija je snaga upravo u ranjivosti koju ne skriva, već pretvara u moć. Njena interpretacija je molitva, njena scena – hram osjećaja.
Upravo zato se Lisinski rasprodao u trenu. Publika to ne osjeća samo kao koncert, nego kao povratak izvorima, kao slavlje jedne epohe u kojoj pjesma ima dušu, a glas – težinu suze.
Umjetnica čiji je glas već decenijama arhetip sevdaha, ali i simbol ženske snage, dostojanstva i autentičnosti.
Rođena u srcu Bosne, Hanka je još od mladosti pokazivala izniman dar za muziku. Njen uspon nije bio instantan, već mukotrpan, prožet ljubavlju prema narodnoj pjesmi, učenjem od velikih majstora, ali prije svega, nepokolebljivom vjerom u emociju kao istinu. Ona nikada nije pjevala da bi zabavila, već da bi dotaknula, probudila, iscijelila.
Sevdalinka u Hankinom izvođenju nije samo muzička forma, nego doživljaj. Svaki stih koji izađe iz njenog grla nosi trag prošlih ljubavi, neizgovorenih riječi, ponosa i boli bosanske zemlje. Ona ne glumi emociju, ona je živi kanal kroz koji progovara kolektivno pamćenje jednog naroda.
Hankin opus obuhvata bezvremenske pjesme kao što su "Zelene oči", "Voljela sam oči nevjerne", "Crne kose", "Ja te pjesmom zovem", koje su postale kulturna baština Balkana. Njena moć leži u jednostavnosti izraza i dubini osjećaja – rijetka kombinacija koju ne donosi tehnika, već duhovna zrelost.
Osim muzičkog doprinosa, Hanka Paldum je simbol dostojanstva u turbulentnim vremenima. Nikada se nije odrekla svojih korijena, niti podilazila trendovima, ostala je vjerna sebi, jeziku svog naroda i pravdi koju je često branila i van scene. U tom smislu, Hanka je i moralni autoritet, ne samo umjetnički.
Njena umjetnost traje jer izvire iz istine. A istina, kada je pjevana iz srca, ne zastarijeva. Zato danas, 50 godina kasnije, dvorane se pune i publika ustaje na noge. Jer zna – pred njima ne stoji samo diva, pred njima stoji epoha.
