Ako kao medij smetaš nekoj politici, onda sigurno imaš utjecaj. Ako imaš utjecaj, znači da si jak. Ako si jak, onda si Hayat a Hayat je život koji ne možeš tek tako ugasiti.

Sve ovo što se događalo i događa ovih dana na relaciji BH Telecom-Hayat TV je zapravo tužno i poražavajuće. Politika više ne bira sredstva kako doći do birača pa makar to značilo začepiti usta onima koji kritikuju i onda reći da je taj kojem su začepljena usta to tražio.

Piše: Alem Karamešić

Vrijeđanje inteligencije za svakog ko malo proanalizira rečenicu koja se pojavila na Moja TV 1. februara u 00:01 tamo gdje je donedavno bio Hayat. A rušitelji BiH se udobno smjestili u fotelje, kokice u krilu i lagano se smješkaju.

A rušitelji baš fino sarađuju. Njihovi savezi ne popuštaju. Oni podupiru jedni druge i marljivo potkopavaju državu. Za to vrijeme gasi se signal medija koji najglasnije govori o svemu tome. Pametnom dosta.

Činjenica je da izborna kampanja u BiH nikad ne prestaje jer su izbori svake dvije godine ali ovaj put ona je „otvoreno počela“ mnogo ranije s prvim objavama kandidatura za državno Predsjedništvo. Ubrzo se raspršila po svim segmentima društva tjerajući narod da zauzima stavove za i protiv.

Kao u fudbalu kad dobijemo 3,5 miliona selektora tako i ovdje: svi reaguju na sve osim nadležnih koji nešto i prešute svjesni valjda da tako štite sebe i svoje partnere.

Npr. huliganski obračun u Tuzli. Klasična sačekuša u kojoj je grupa navijača, mahom iz susjedne Hrvatske fizički napala navijače beogradske Crvene Zvezde.

Nismo vidjeli ili čuli osude ovog nemilog događaja od strane Čovića ili Dodika a vala ni bošnjačkih političara.

Oglasio se Nebojša Vukanović i opravdano konstatovao sljedeće:

Da su kojim slučajem navijači Slobode, Sarajeva ili Željezničara napali navijače Zvezde, bio bi prekinut program. Oglasio bi se prvo Dodik, tvrdio da Bošnjaci mrze Srbe i ne daju navijačima da slete na aerodrom i putuju, te da je to dokaz da za Srbe nema mjesta u Federaciji.

Vukanović je dakle pogodio u „sridu“ jer Čovićeva ruka Dodikovu mije i obrnuto dok meze one kokice s početka teksta.

A Dodik željan lične osvete i okrivljujući Bošnjake za sve što mu se dogodilo, kaže da su RS i Izrael suočeni s istim neprijateljem - ekstremnim političkim islamom koji nastoji preurediti društvo po radikalnim mjerama. Grcajući u lažima i podvalama malo se i zanio pa se pošteno provalio za Sarajevsku hagadu a na zemlju ga je spustio Jakob Finci. Osokoljen umjesto osramoćen se vratio u Banju Luku odakle je ispalio po ko zna koji put priču o samostalnosti RS-a istovremeno se predstavljajući kao čuvar Dejtona što ne ide jedno s drugim. Svoju politiku pokušat će da poturi i Amerikancima u četvrtak na molitvenom doručku a ako je prošlo u Izraelu ne treba da čudi ako prođe i u Vašingtonu.

Prije toga skoknuo je do Orbana po još jednu porciju političkog adrenalina. Sve za vlast njemu podobnih dok odbrojava šest godina zabrane političkog života.

Trenutno mu je opozicija kost u grlu. Vidjet ćemo u nedjelju šta kaže narod nakon rezultata koji su bili pokušaj prevare. Pokušao je Dodik pozvati sve u RS-u da se okupe oko ideje o otcjepljenju tj. namjere da se namakne još koji glas pod plaštom patriotizma.

A čime se bavi „bošnjački korpus“ dok se rovari državom i pljuje po Bošnjacima? Izgleda da se bavi samim sobom i kako uništiti bedeme odbrane?! Dobro reče heroj Izet Nanić: „I nakon rata je rat“, samo što tada nije mislio da će se pojaviti neki novi „Abdićevci“, ovaj put u kravatama...