U oslobođenom Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine sastali su se Bošnjaci, Hrvati i Srbi, na sastanku poznatom kao prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH). Toga dana udareni su temelji modernoj državi Bosni i Hercegovini te joj je vraćena stoljetna državnost.
U Mrkonjić Gradu osigurana je ravnopravnost njenih naroda, kao i ravnopravnost RBiH unutar jugoslavenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne.
O važnosti Dana državnosti, njegovom (ne)obilježavaju, porukama ZAVNOBIH-a za Hayat.ba govorio je Miro Lazović, predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine u najtežim danima agresije.
Šta 25. novembar predstavlja građanima, patriotama Bosne i Hercegovine, odnosno šta bi trebao predstavljati?
25. novembar kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine jedan je od najznačajnijih datuma u novijoj istoriji Bosne i Hercegovine, pored Dana nezavisnosti - 1. marta. To je datum kada je na zasjedanju u Mrkonjić Gradu dat grunt Bosni i Hercegovini kao tadašnjoj ravnopravnoj republici unutar bivše Jugoslavije. A danas sa istim granicama Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država sa svojom stolicom u UN-u. Dakle, državnost Bosne i Hercegovine je zacrtana 25. novembra 1943. godine i do danas, Bosna i Hercegovina, nadam se i u budućnosti, vjerujem, svoju će državnost potvrđivati sve više na način da će u tim procesima koji su pred Bosnom i Hercegovinom otpadati sve one negativne politike koje i još danas pokušavaju ugroziti njen suverenitet i teritorijalni integritet. Taj datum kao Dan državnosti prihvaćen je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od strane Presjedništva Republike Bosna i Hercegovine i taj datum sastavni je dio sadašnjeg Ustava Bosna i Hercegovine, premda se on doslovno ne navodi, ali postoji odredba u kojoj se kaže da sve odluke i svi zakoni koji nisu sastavni dio današnjeg Ustava Bosna i Hercegovine ostaju da važe.
Dan državnosti BiH obilježava se samo u entitetu FBiH, dok je u RS-u običan radni dan. Kako na to gledate?
I Dan nezavisnosti i Dan državnosti Bosne i Hercegovine trebalo bi da bude prihvaćen na cijelom prostoru Bosna i Hercegovine što, nažalost, nije slučaj, ali u svakom slučaju taj datum treba da se, ne samo obilježava i slavi, već treba da bude kao temelj i grunt Bosne i Hercegovine, na način da se prihvata njena suverenost, njen teritorijalni integritet, njena državnost.
Očekujete li da će BiH dobiti zakon o praznicima? Ima li političke volje da se postigne dogovor o tom pitanju?
Svakoj državi potreban je jedinstven zakon o državnim praznicima koji će se primjenjivati na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Sigurno da treba otvoriti razgovore o svim bitnim datumima za Bosnu i Hercegovinu, ali to ne znači da treba odustajati od datuma 25. novembar ili Dana nezavisnosti, ali u svakom slučaju treba se nastaviti razgovarati na način da se eventualno neki drugi datumi koji su bitni za neke druge prostore ugrade kao datumi koji bi mogli ući u jedinstven zakon o državnim praznicima. Jer zakon o državnim praznicima treba da integriše i društvo i državu, treba da kod mladih generacija budi osjećaj pripadnosti svojoj državi. Nažalost, danas sa datumima 25. novembar i 1. mart u dobrom dijelu Bosne i Hercegovine ne gradi taj osjećaj i to je problem i našeg sistema u obrazovanju, ali i određenih još prisutnih politički ciljeva koji ne dozvoljavaju da se pravi jedinstven prostor unutar Bosne i Hercegovine kada je u pitanju i politika i obrazovanje, zdravstvo...
Koliko smo danas okrenuti tekovinama ZAVNOBiH-a u BiH, porukama jednakosti naroda koji žive u BiH? Kako protivnici BiH tumače poruke ZAVNOBIH-a?
Te poruke koje su u ZAVNOBIH-u donesene da je Bosna i Hercegovina i srpska i hrvatska, i muslimanska i da pripada istovremeno svima, Srbima, Hrvatima i muslimanima, razumijevam da je to jedna građanska formula da svaki Bosanac i Hercegovac, bez obzira bio on Srbin, Bošnjak, Hrvat ili pripadnik Ostalih, treba da ima ista prava i ljudske slobode na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Protivnici Bosne i Hercegovine tu formulu doživljavaju kao način da Srbima, Hrvatima i Bošnjacima treba da pripadne i određeni dio teritorije unutar Bosne i Hercegovine što je jedna nazadna pogrešna politika koja ugrožava budućnost Bosne i Hercegovine i to zagovaraju oni koji bi danas da dijele Bosnu i Hercegovinu na tri etničke cjeline što je apsolutno neprihvatljivo i mislim da je suština odluke ZAVNOBIH-a upravo afirmacija građanske Bosne i Hercegovine. Dakle, da ona pripada svim Srbima, svim Hrvatima, svim Bošnjacima, tada muslimanima, kao i svim građanima koji žive unutar Bosne i Hercegovine. Podsjećam i na rezoluciju na zasjedanju ZAVNOBIH-a u Sanskom Mostu koja upravo afirmira sve ove vrijednosti koje se tiču čovjeka, njegovih prava, individue, a ne kolektiviteta. Dakle, mogu slobodno reći da je ta rezolucija o ljudskim pravima, donesena u Sanskom Mostu, preteča Evropske povelje o ljudskim pravima. I upravo kada se sagladaju ZAVNOBIH u Mrkonjić Gradu i ZAVNOBIH u Sanskom Mostu, onda se dobija jedna cjelina koja govori o Bosni i Hercegovini kao državi punih ljudskih prava i sloboda na cijelom prostoru što se danas pokušava negirati od ovih nacionalističkih politika.
Gdje je BiH danas i kakav je njen put? Možemo li o BiH govoriti kao o društvu ravnopravnih građana?
Danas, 30 godina poslije Dejtona, još imamo podijeljenu državu i podijeljeno društvo. Ratni rovovi koji su iskopani još su prisutni. Slabo se grade mostovi preko tih rovova, dakle, za budućnost Bosne i Hercegovine nužno je graditi odnos povjerenja između etničkih zajednica, pokušati povezati pokidane etničke veze, socijalne veze koje su na neki način ugrožene još ovim separatističkim politikama, prije svega vlasti iz Republike Srpske, ali u svakom slučaju optimista sam bio i 90-tih godina i bez obzira što sve ovo dugo traje, mislim da budućnost Bosne i Hercegovine nije upitna. Optimista sam da će Bosna i Hercegovina nadvladati svoje unutrašnje i vanjske protivnike i da će mlade generacije, i one koje danas u dijaspori, u drugim zemljama stiču znanja i iskustva, a ogroman je broj tih mladih ljudi, sa svojim iskustvima i znanjem vraćati se u Bosnu i Hercegovinu i graditi BiH kao jednu demokratsku, stabilnu, funkcionalnu državu koja će ući u Evropsku uniju i NATO.
