Maglaj je zavijen u crno nakon vijesti da je u 66. godini preminuo Goran Tepavac, jedan od najposvećenijih, najskromnijih i najutjecajnijih ljudi koje je ovaj grad imao.
Majstor, pedagog, tehnički vizionar i dobri duh zajednice, Goran je iza sebe ostavio trag koji će se mjeriti generacijama, a ne godinama.
Rođen 1959. godine, svoj profesionalni i životni put gradio je između Maglaja i Sjedinjenih Američkih Država, gdje je proveo više od dvije decenije radeći i usavršavajući svoje znanje.
Po povratku u rodni grad, nije tražio priznanja ni privilegije — umjesto toga, odlučio je ulagati u ono što je smatrao najdragocjenijim: znanje mladih.
„Obrazujem ih za život“, govorio je. Te riječi i danas odzvanjaju u ušima mnogih učenika Mješovite srednje škole Maglaj, koji su u njegovoj kućnoj radionici prvi put osjetili čar elektrotehnike, praktičnog rada i stvaranja nečega vlastitim rukama.
Bio je mentor, učitelj i prijatelj — čovjek koji je vjerovao da se velike ideje mogu roditi i u malim sredinama.
Njegov tehnički talenat bio je neprocjenjiv i za lokalnu zajednicu. Kao jedan od osnivača RTV Maglaj, dao je nemjerljiv doprinos razvoju lokalnih medija.
Učestvovao je u brojnim projektima, pomagao školama, organizacijama, klubovima, a posebno je ostala upamćena njegova inicijativa osvjetljavanja maglajske Gradine u znak podrške ženama koje se bore s karcinomom.
Radio je tiho, bez potrebe za pohvalama. Pomagao je gdje god je mogao, često bez da iko zna ko stoji iza urađenog posla. Takvi ljudi, kažu njegovi prijatelji, rađaju se jednom u mnogo godina.
Posebno dirljivu poruku oproštaja uputila je RTV Maglaj:
Znaš, Gorane, nije da se hvalimo, ali tvojim se kablovima još služimo. Nasmijao bi se. Pamtit ćemo te takvog – nasmijanog i vrijednog. Više si dao ovoj zajednici nego ona tebi.
Ali ti ionako ništa nisi radio iz interesa. Kod tebe se učilo od metle. Ostaće tvoja rečenica: ‘Kad naučiš raditi na lošem, nije problem na dobrom.’ Hvala ti za sve. Laka ti crna zemlja bosanska.
Rukometni klub Maglaj također se oprostio od čovjeka koji im je bio snažan oslonac:
Goran je bio istinski lokalpatriota. Iako u penziji, nesebično se davao društvenoj zajednici i našem klubu. Hvala mu za sve što je učinio.
Smrt Gorana Tepavca ogroman je gubitak za njegovu porodicu, prijatelje, učenike, kolege i za cijeli Maglaj. Otišao je čovjek čiji je rad mijenjao ljude, čije su ideje mijenjale grad, a čija će dobrota ostati zapisana u srcima svih koji su ga poznavali.
