Kako to obično biva u BiH posljednja minska nesreća kod Doboja u kojoj je stradao 19-godišnjak nakratko je izazvala pažnju javnosti i vladajućih.
Majci poginulog mladića svakodnevno stiže novčana i druga pomoć, a već je kupljeno zemljište i osigurana sredstva za izgradnju kuće na drugoj lokaciji. Ipak, ostaje pitanje da li smo mogli ranije reagirati?
Svakako suvišno jer, nastavi li se ovim tempom deminiranje u dobojskom kraju, kao sredini najzasićenijoj minama u BiH, trajat će narednih 40 godina. Od desetak stanovnika Hodžića, naselja na teritoriji Grada Doboja, čiji stanovnici se školuju, liječe i ostvaruju ostala prava u Doboj Istoku, do danas je od mina poginula polovina.
Odavde se samo treba seliti jer ovdje nema života da se živi. Nikada ovo neće biti očišćeno. Neki dan sam vidjela veliku minu dok sam brala šipove. Bacila sam kantu i pobjegla-priča Mehmedova majka Ferida Hasanamidžić.
Majka poginulog mladića uskoro će u novu kuću koju će joj, na inicijativu humaniste Mirze Mustafagića, uz podršku CK TK, našeg košarkaša Džanana Muse i brojnih poejdinaca I kolektiva, nekoliko kilometara dalje, izgraditi dobri ljudi. Oni koji ostaju u Hodžićima i dalje žive u strahu.
Vidi ti ba ove male djece. Hajde da ja sada njemu kažem. Eno mi dole onaj mali ćiran moj, vako. To nemereš stignut sad. Pa hoće li otići otkinuti malinu i duh u mine-priča Mehmedov amidža Mehmedalija Hasanamidžić, koji nas vodi nas ka minskim poljima uz koja žive, piše portal Afirmativa.
Umoran je, veli, od prazne priče i nebrige vlasti. Poziva nas da se sami uvjerimo. Vodi nas na mjesto pogibije nećaka Mehmeda. Iako se službeno tvrdi da je poginuo u obilježenom minskom polju mještani ne misle tako.
Hajd bliže malo pridji. Evo ti krv Mehmedova. Evo tabla tri metra daleko. Geleri ga sljušćili odozdo sa 40 metara gdje su koze aktivirale minu. Dakle, Mehmed nije poginuo u minskom polju-kaže Mehmedalija.
Eno ondje dijete poginulo, a eno ondje minsko polje. Samo dole zakorači poginut ćeš. Ovo je sve pod minskim poljem tu. „PROM-ovi. Evo ti table. Sve mine. Eto ti nemaš 40 metara djeca hodaju po meraji-pokazuje nam Mehmedalija koji nas vodi do mjesta gdje su koze aktivirale minu zaista udaljeno 40 metara od mjesta gdje se nalazilo tijelo mladića. Nalazimo poginule koze u minskom polju koje niko nije uklonio. Širi se nesnosan smrad.
Mehmeda je ubila mina koja je postavljena deceniju prije nego što se rodio. Rastao je i školovao se uz mine.
Dijete poginulo odavde 40 metara. Sad kad bi se aktivirala pobi mi sve po meraji. Ubi! PROM. Znaš šta je PROM (Protivpješadijska rasprskaavajuća odskočna mina op.a.) ? To je ubitačna mina. Ne znam šta se čeka-pita se naš sagovornik.
Prije sedam godina radili smo priču o minama na ovom području. Gotovo ništa se nije promijenilo. Strategija deminiranja do 2019. pa do 2024. nisu realizirane. Sljedeća je 2034.
Do sada su na ovom području od mina smrtno stradale 53 osobe. Preko 130 je teško ranjeno. Oko tri posto teritorije Doboja je na kraju rata bilo pod minama.
Sada smo na nekih 1,7 posto teritorije grada Doboj koji je pod minskim poljima ili sumnjiivim površinama-ističe Jugoslav Stevanović, načelnik Odjeljenja CZ Grada Doboj.
Nije teško izračunati da će proces deminiranja oko 470 minskih polja i sumnjivih lokacija u dobojskom kraju, nastavi li se ovim tempom, trajati narednih 40 godina piše Afirmativa.ba
