Početna tema je bila naravno efekti na svjetsku politiku u svjetlu ekonomskih odluka predsjednika SAD-a Donalda Trumpa u vezi s nametanjem tarifa gotovo svim zemljama svijeta, ali i refleksijama tog postupka na Bosnu i Hercegovinu:
„Potrebno je reći, zbog nas i naših gledalaca, da Bidenova administracija nije imala dobre relacije s Turskom. I to dugi niz godina. To seže iz vremena Baracka Obame, pa kasnije preko Joea Bidena. Međutim, sve to vrijeme republikanci su imali dobru konekciju s Turskom, a posebno dobra i lična je bila između Trumpa i Edogana.
Zašto je to tako? Trump očito procjenjuje da je Turska važna za stabilizaciju prilika na Bliskom Istoku. Vjerovatno imaju neke druge ciljeve u Srednjoj Aziji. Na drugom mjestu, Turska je važna članica NATO-a. Jedna od najvažnijih, zapravo, poslije Amerike. Ona je i regionalna, ekonomska i vojna sila. Mir na Bliskom Istoku može se postići u dobroj koordinaciji Izraela, Saudijske Arabije i Turske. To su te najvažnije i najmoćnije zemlje. Svaka od njih je sposobna da projektira svoje ciljeve, da ih realizira. I zato je jako važno da oni usaglase neki minimum saradnje' pojašnjava Metiljević prirodu i intenzitet prijateljskih odnosa SAD i Turske i posebno njihovih predsejdnika Trumpa i Erdogana ipotom ih stavlja u kontekst budućnosti BiH:
Konkretan oblik te saradnje došao je nedavno do izražaja kada je Turska praktično dobila zeleno svjetlo da sredi situaciju u Siriji. Pouzdano znam da je taj signal došao upravo od Trumpa. On je dao ovlasti Erdoganu da se angažira. Oni su to dogovorili i vidite kako je to na jedan brz način riješeno. Uspostavljen je jedan novi pacifistički režim. Erdogan je uspio pacificirati Siriju koja je bila nevjerovatno podijeljena, nevjerovatno opterećena ratom.
Sad je to jedna zemlja koja solidno, koja polako staje na noge bez ikakvih dramatičnih situacija. To je, prije svega, posljedica ličnog angažmana Erdogana i Trumpa, zapravo njihove koordinacije.
Sad je došlo do male konfrontacije Izraela i Turske i zato u tom kontekstu treba gledati ovu Trumpovu izjavu. Dakle, nije baš Izrael saglasan s Erdoganovom politikom u Siriji.
Erdogan forsira uređenje da Sirija bude jedinstvena zemlja u kojoj će uključiti sve nacionalne manjine u vlast, odnosno one najvažnije nacionalne manjine, ali ona mora biti građanski uređena, dakle, većinski narod mora imati najveću odgovornost.
Sada se to treba obrnuti i tu nema potpune saglasnosti Izraela i Turske, ali postoji saglasnost Amerike i Turske, tako da mislim da će se to riješiti i u tom kontekstu treba posmatrati ovaj savjet koji je Trump dao izraelskom premijeru Netanyahuu. Evo, kada govorimo i dalje o odnosu Turske i Sjedinjenih Američkih Država, Trumpove minimalne carine na uvozi iz Turske, pišu mediji, nova su prilika za konkurentnost.
Turska ima jako malo, deset posto, pa, eto, ja bih rekao da ispod toga ne može, to je najniža moguća stopa. U tom kontekstu je dobro da je proradila veza Sarajevo -Ankara - Washington.
Ako se sjećate 21. marta, Bakir Izetbegović je razgovarao, o tome su mediji javili, s turskim predsjednikom Erdoganom i zamolio ga je da lobira za interese Bosne i Hercegovine kod Trumpa. Izetbegović očito zna da imaju dobre relacije.
I već nekoliko dana poslije toga, 25. ili 24, nebitno, turski ministar vanjskih poslova, šef diplomatije, Hakan Fidan, već je otišao u Washington i sastao se s Marcom Rubijom i o tome je izdato saopćenje.
Između ostalog, govorili su i o Bosni. Za nas je to od ogromnog značaja. Inače, nama je glas Turske mnogo važan zato što je Turska članica Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, ali ona ne govori samo u svoje ime na tim sastancima, ona govori u ime Organizacije islamske konferencije, koja okuplja 57 većinski muslimanskih država.
Kao što znate, Vijeće za implementaciju mira čini osim pojedinačnih zemalja, kakve su Njemačka, kakva je Francuska, kakva je Velika Britanija, SAD, i dva kolektivna članstva, to su Evropska unija i Organizacija islamske konferencije. Glas Turske je mnogo važan. Kada čujete šta kaže njihov ambasador, znajte da iza toga stoji autoritet 57 država, i to su sve većinski muslimanske države, među njima i Saudijska Arabija, Katar, Kuvajt, oni koji imaju veliki utjecaj na spoljnu politiku Sjedinjenih Američkih Država. Inače, to su najmoćnije države svijeta, islamskog svijeta. Za nas je to mnogo važno, i mislim da ta Turska odrađuje dobar posao. I ovdje je bilo puno nesporazuma, ljudi su mislili da je Turska... jedno vrijeme joj se prigovaralo da se previše petlja u naše interese. Ona ima obavezu da se petlja. To nije ona sebi izborila pravo mimo našeg znanja.
Bosna i Hercegovina, dakle, ima odlične saveznike, naš saveznik je SAD, ali postoji i puno drugih važnijih saveznika koji zagovaraju jedinstvenu Bosnu. Među njima je važna Turska, jer ona ne govori u svoje ime, nego u ime još 57 drugih država. Zatim, tu je Velika Britanija, Njemačka Francuska...
Dakle, nijedna važna adresa iz svijeta ne zagovara nestanak Bosne i Hercegovine i podjelu Bosne i Hercegovine ili njenu fragmentaciju' potvrđuje Metiljević pa se osvrće na suštinu odnosa Hrvatske i Srbije prema našoj domovini:
Takvi zahtjevi dolaze, možda, eventualno samo iz našeg susjedstva, ali to nisu ozbiljne adrese tipa Zagreba i Beograda. Zagreb ne bi imao ništa protiv toga da se Federacija etnički podijeli pa da se napravi jedna Hrvatska Republika Herceg-Bosna. To je, zapravo, srž njihovog saveza, srpsko-hrvatskog saveza. Srž je podjela Bosne i Hercegovine po etničkom principu.
To je njihov krajnji cilj. Međutim, o tome odlučujemo i mi u Bosni, ali i naši prijatelji koji su članovi Vijeća za implementaciju mira“, potvrđuje optimistično budućnost Bosne i Hercegovine Metiljević kad je riječ o trenutnim geopolitičkim okolnostima i novoj postavci svijeta koju uspostavlja predsjednik SAD-a Donald Trump.
