Međutim, kada se mikrofon ugasi, a svjetla kamera ugase, ostaje gola stvarnost – turobna, ogoljena brojkama i svakodnevicom. A brojke su neumoljive. RS se prazni. I to ne tiho, već alarmantno.
U prva tri mjeseca ove godine, prema podacima nadležnih institucija, rođeno je 1.869 beba, dok je 4.035 građana preminulo. Samo ta jedna brojka – dvostruko više umrlih nego rođenih – govori više od bilo koje političke izjave. Prošle godine – 9.227 rođenih, naspram 14.136 umrlih. To nije pad, to je demografski sunovrat.
Sela u istočnim i zapadnim dijelovima tog dijela BiH sve češće su pusta. U nekima je najmlađi stanovnik stariji od 60 godina. Čitava naselja ostaju bez osnovnih servisa jer – nema ko da ih koristi. Ne zatvaraju se samo škole, već i domovi zdravlja, pošte, pa čak i prodavnice. Nema djece – nema budućnosti.
Sistem obrazovanja postaje prva žrtva ovih demografskih udara. U posljednjih deset godina ugašeno je oko 600 školskih odjeljenja. Ove školske godine, u odnosu na prethodnu, u školske klupe će sjesti gotovo 320 prvačića manje. Neki učitelji predaju u kombinovanim odjeljenjima sa jedva nekoliko učenika, dok u velikim školskim centrima dolazi do racionalizacije kadrova – jer nema koga da podučavaju.
Prema podacima iz 2023. godine, u entitetu RS živi 995.107 ljudi – gotovo 175.000 manje nego prije deset godina. A ni taj broj nije realan. Mnogi su fizički već odavno u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji ili Švedskoj, ali su na papiru još uvijek „kod kuće“. Taj demografski „balon“ samo odgađa suočavanje sa pravom slikom.
I dok se iz kabineta šalju optimistične poruke, poput one ministarke prosvjete i kulture Željke Stojičić – da se „više ljudi vraća nego što odlazi“ – stručnjaci upozoravaju da je realnost sasvim suprotna.
Ne znam na šta je mislila ministarka – učenike, radnike, stanovništvo u cjelini? Naš najveći problem su migracije. I to nije samo trenutna situacija, to je istorijski obrazac. BiH je oduvijek emigraciona zemlja, i biće to i dalje, ako se suštinski ništa ne promijeni – poručuje sociolog i demograf Srđan Pašalić.
Prema Pašaliću, ključ je u – ekonomiji. Stabilnoj. Održivim poslovima. Poticajima za porodice. Besplatnim vrtićima i dostupnim zdravstvenim sistemom.
Novac sam po sebi nije dovoljan. Ključ je u razvijenoj i stabilnoj ekonomiji, sigurnim poslovima, dostupnim i besplatnim vrtićima – kao što to rade skandinavske i neke druge razvijene zemlje – naglašava on. Ali struka, kaže, ostaje marginalizovana. Politika gura svoje, dok realnost puca po šavovima.
Zato pitanje nije da li će ljudi nastaviti da odlaze. Pitanje je – koliko će nas još ostati?
Ukoliko se hitno ne preduzmu konkretne mjere – ne deklarativne, već sistemske i sveobuhvatne – bh. entitet RS bi u skoroj budućnosti mogla postati zemlja starih, bolesnih i praznih sela. A to nije pitanje politike, već – opstanka.
