Porodica, prijatelji, kolege, pacijenti okupirali su danas sarajevsko groblje Lav kako bi se oprostili od prof. dr. Emira Solakovića, uglednog vaskularnog hirurga, koji je svojom stručnošću i toplinom ostavio neizbrisiv trag u domaćem zdravstvu i društvu.
Čovjek koji je liječio i srce i dušu - ove riječi najbolje opisuje lik i djelo Emira Solakovića.
Odrastao je u kući u kojoj su temelji bili ljubav, knjige, razumijevanje i toplina doma. Nakon što je ostao bez braće, Kenana i Adnana, u profesoru se nastanila tišina koju nikada nije do kraja prebolio. Nosio je bol, ali je nastavio pomagati, liječiti, davati…
Studirao je medicinu s radošću i posvećenošću, gradio znanje u Sarajevu i Njemačkoj, a znanje pretakao u djela. Bio je šef Klinike za vaskularnu hirurgiju, osnivač tri zdravstvene ustanove i privatne klinike “Dr. Solaković”. Iza njega je ostalo oko 20.000 operativnih zahvata.
Njegovi studenti su slušali i pomno upijali svaku njegovu riječ jer nije predavao samo iz knjiga – predavao je iz srca.
Kada je počeo rat, bio je među onima koji su se stavili između života i smrti. Osnovao je prvu pokretnu ratnu bolnicu 1992. u Sarajevu, komandovao mobilnim hirurškim ekipama i liječio ranjenike direktno na linijama.
Napisao je više od 20 knjiga i oko 200 stručnih i naučnih radova. I dok je sve to radio, liječio druge i sa osmijehom dijelio savjete, nismo znali da on svoje bitke bije.
Ove minute posvećujemo njemu i svemu što je bio jer njegov odlazak je nemjerljiv gubitak za medicinsku struku. Nije samo operirao i liječio tijela, on je liječio i duše unoseći nadu tamo gdje se činilo da je više nema.
