Dolaze li bolji dani za FK Željezničar ili se klub s Grbavice nalazi pred jednom od najosjetljivijih prekretnica u svojoj historiji? Da li je dolazak Sanina Mirvića, brata vlasnika FK Sarajevo, početak finansijskog oporavka i stabilnosti, ili je – kako se sve češće komentariše na društvenim mrežama – ulog znatno veći nego što se na prvi pogled čini? Pitanja oko pomoći klubu, upravljačke strukture, pa i borbe za pomoćni stadion, dodatno podgrijavaju zabrinutost i podjele među navijačima.
Uoči predstojeće Skupštine FK Željezničar, potencijalnog dolaska američkog investitora, najavljenog „ubrizgavanja“ miliona maraka, ali i mogućih skrivenih motiva interesovanja Sanina Mirvića za klub, za Sportske.ba govori Senad Misimović.
Ime Senada Misimovića među navijačima Željezničara izaziva podijeljene reakcije. Ipak, nije mali broj onih – naročito ljudi koji su s njim direktno sarađivali – koji će o Misimoviću govoriti kao o ozbiljnom privredniku i sportskom radniku, čiji su stavovi, bez obzira na različita mišljenja, uvijek argumentovani i otvoreni.
Na samom početku izrazio je zahvalnost, te govorio o inicijativi za ulaganje u sport.
Prije svega, želim se zahvaliti na prilici da možemo diskutovati sadašnji i budući status kluba.
Pozitivno je da postoje inicijative za ulaganje u bh. sport. Također, treba odati priznanje strukturama u klubu koje su radile na pronalaženju mogućih ulagača.
Zatim se osvrnuo na samu skupštinu FK Željezničar.
Predstojeća skupština kluba treba prije svega da delegatima omogući potpune i jasne informacije o budućem ustrojstvu kluba. Iz te perspektive, predstojeće skupštinsko zasjedanje je prvenstveno radnog karaktera i ne bih ga nazvao historijskim.
Bez imalo sumnje u vjerodostojnost delegata, broj od 54 člana predstavlja preveliku disperziju koja teško može, na osnovu dostupnih informacija, donijeti optimalnu odluku.
Misimović se osvrnuo na potencijalnog investitora.
Ako idemo logikom ulagača, postoji nekoliko pitanja na koja delegati, prije konačne odluke, trebaju dobiti jasan i precizan odgovor:
- Da li je provedena revizija poslovanja kluba od strane neovisne revizorske kuće?
- Koji su rezultati dubinskog istraživanja poslovanja?
- Koji je motiv za ulaganje investitora?
- Koji iznos vlastitih sredstava investitor planira uložiti, kada i u koji segment kluba?
- Koji je rok povrata investicije prema procjeni ulagača?
- Kada se očekuje dostizanje prelomne tačke poslovanja?
- Na koji način će se vršiti raspodjela profita nakon povrata investicije?
Osvrnuo se i na činjenice koje se trebaju znati prije donošenja same odluke.
Da bi se stekla još preciznija slika, nužno je podsjetiti se na sljedeće činjenice:
- Ugovor o poslovnoj saradnji, koji će biti predmet diskusije, formalnog je karaktera, bez ključnih elemenata, uz apsolutnu zaštitu ulagača.
- Ugovor predviđa izmjenu statuta kluba i imenovanje senata od pet članova koji bi bili garant provođenja ugovora o poslovnoj saradnji.
- Budući ulagač imao bi apsolutnu većinu u Skupštini kluba, Nadzornom odboru i Upravnom odboru kluba.
- Ako ulagač ima ovakve kompetencije da kontroliše sve poluge upravljanja klubom, logično se postavlja pitanje na čemu se temelji takvo povjerenje i koja su očekivanja pregovaračkog tima kluba.
- Ozbiljan problem predstavlja i činjenica da ugovor ne sadrži bitne elemente kojima se definiše ročnost, precizna specifikacija ulaganja, dinamika ulaganja, te jasna formulacija šta se podrazumijeva pod osiguranim prihodima, a šta pod vlastitim ulaganjima.
Nekadašnji predsjednik Željezničara analizirao je i potencijalna sredstva koja bi uložio investitor.
Prema dostupnim informacijama, ulagač se obavezuje da će u narednoj godini obezbijediti ukupan prihod od 10 miliona KM.
Međutim, nema poslovne logike prihvatiti ovakvu odredbu ako klub, prema izvještaju o prihodima i rashodima za period od 01.01.2025. do 30.11.2025. godine, ima ostvaren prihod od 7.984.435 KM. Do kraja godine očekuju se i sigurni dodatni prihodi, što bi u totalu približno iznosilo 9.500.000 KM.
Dakle, klub već ove godine ima gotovo navedeni iznos ostvaren i, bez ikakve sumnje, može uz konsolidaciju Upravnog odbora i administracije ostvariti prihod od 10.000.000 KM i u idućoj poslovnoj godini.
Iz te perspektive, objektivno se postavlja pitanje: šta je konkretna dodatna vrijednost za klub ako se prihvati ponuđeni ugovor o poslovnoj saradnji?
Smatra da nema dugoročnog poslovnog plana.
Dodatno, cijeloj priči nedostaje poslovni plan za period od tri ili pet godina koji bi precizirao na koji način će funkcionisati finansiranje kluba.
Ako će osigurani prihodi od strane ulagača zadirati u segmente koje je klub već ostvario i koje može ostvariti bez ulagača u narednoj godini, tada se zamagljuje slika oko stvarnog ulaganja vlastitih sredstava.
U slučaju da se ulaganja i dogode, klub treba učestvovati u definisanju prioriteta — bilo da se radi o ulaganju u infrastrukturu, trening-kamp, sportski segment ili implementaciju know-how znanja. Postavlja se pitanje: da li ugovor predviđa ovakvu opciju?
Na kraju se osvrnuo na rizike i mehanizmi zaštite kluba.
Bez preciznog definisanja modela ulaganja, načina ulaganja, visine ulaganja i dinamike koja će biti jasno definisana ugovorom, klub nema adekvatan mehanizam da se zaštiti.
Posebno izazovna situacija može nastati u slučaju hipotetičkog raskida saradnje. U tom slučaju, klub ima obavezu vratiti cjelokupna ulaganja uvećana za 15% kamate.
U tom mogućem hipotetičkom trenutku, u strukturama kluba većina postojećih delegata više neće biti prisutna. Ko je tada meritoran da precizno specificira o kojim ulaganjima je riječ i da li su ta ulaganja rezultirala novom vrijednošću? Po kojoj matrici je moguće definisati šta klub stvarno treba vratiti?
Delegati moraju biti svjesni da je u tom slučaju pozicija ulagača apsolutno zaštićena, jer ima većinu u svim organima kluba, te da je unaprijed poznat ishod hipotetičkog spora, neovisno o nadležnosti suda.
Želim vjerovati, u ime navijača koji razmišljaju na sličan način, da je Skupština kluba uzela u obzir sve naprijed navedeno.
