-Ti si moj život, moja ljubav, moje zdravlje - tim riječima počinje ispovijest majke Adile iz Starog grada u Travniku.
Na njihovim licima često se vidi osmijeh, ali iza tog osmijeha krije se bol koju samo one znaju nositi. Njihove oči sjaje, a opet u sebi skrivaju beskrajnu tugu. U njihovoj kući tišina često govori više od bilo koje izgovorene riječi. U staroj kući, skromnoj i hladnoj, žive majka Adila i njena kćerka Džemka Suljić. Njihova priča nije priča o bogatstvu, već o ljubavi – onoj koja ostaje posljednje utočište čovjeku kada sve drugo nestane.
Moja kćerka je bolesna, i moje zdravlje od brige i sekiracije je ugroženo. Teško je sve, jer sama živim. Nekad mi pomognu, ali ne mogu uvijek. Moja kćerka ima upalu mozga, ima Adamovu bolest i imala je dvije operacije, ima sad zapaljenje mozga. Mnogi ljudi su mi pomogli, nije smjela izaći napolje sama. Ima terapije svoje, naiđe joj period da po sedam dana... Borim se s njom koliko mogu - govori kroz jecaj Adila.
Džemka se svakodnevno bori s bolovima, glavoboljom i tegobama koje joj ne daju mira. Nema prijatelje, nema nikoga osim svoje majke, a ta majka joj je cijeli svijet.
Ne daj mi Bože, da meni šta bude, nju nema ko prihvatiti. Oca nema, ima i brata i oca, ali kao i da nema. Brat je ne obilazi, otac se nije za nju ni brinuo, ja živjela s roditeljima, s braćom, radila. Meni je žao nje, moje Džemke, ima nekih želja, ja joj to ne mogu priuštiti - priča nam Adila.
One su jedna drugoj sve – oslonac, snaga, smisao i jedini svijet koji imaju. Njihova ljubav je bezuvjetna, a bol prevelika da bi se mogla izgovoriti riječima. Njihovu priču donosimo u videu iznad teksta koji je objavljen u emisiji ''Ispuni mi želju''.
