U 'Raskošu baštine' ćemo danas biti na putu traganja za najljepšim motivima jednog posebnog veza, veza riječi.
''Ovdje se radi o duhovnom vezu, vezu riječi. I kroz taj vez riječi je Bog sebe obznanio čovjeku preko meleka Džibrila, a melek Džibril preko poslanika a.s., a poslanik ljudskom rodu. Bog iskazao svoju stvaralačku neponovljivu kreativnost stvarajući univerzum'', započela je doktorica Mubina Moker.
Sve riječi su dio tog jednog vezenog reljefa jezika i zbog toga je važno na koji način se sve riječi prenose.
''Prevodilaštvo je, recimo, oduvijek imalo važnu ulogu u kulturnoj razmjeni, u duhovnoj razmjeni. Potrebno je da tu dušu govora prenesemo iz jednog jezika u drugi jezik i onda će to djelo imati odjeka kod recipijenta drugog jezičkog podneblja'', kazala je Moker.
Prevođenje je u istinu jedno umijeće. Umijeće tog transponiranja riječi iz jednog jezika u drugi gdje zadržavamo ono što je ta forma, kako kaže Moker, ali je suština ta koja treba biti prijemčiva svakome u drugom jeziku i zadržati tu ritmičnost i značenje, ali i tu konotativnu vrijednost.
''Neke riječi su neprevodive u drugi jezik. Evo naša lirska balada Hasanaginica, da ne ulazim u sadržaj, ali mislim da se taj naslov Hasanaginica ne može prevesti u drugi jezik. Mi možemo kazati žena Hasanage, ali to nije to. Dakle, jednostavno neke termine treba zadržati'', govori Moker
