Prošlog mjeseca, grupe za ljudska prava objavile su niz šokantnih izvještaja o silovanju i ekstremnom mučenju, koje su zapadni mainstream mediji ignorisali. Među novim dokazima o takvim strašnim zločinima koji su objavljeni bio je i slučaj 42-godišnje Palestinke koja je svjedočila da su je izraelski vojnici brutalno silovali tri puta, što je dokumentovao Palestinski centar za ljudska prava (PCHR).
Međutim, izvještaj koji je, izgleda, prošao ispod radara od objavljivanja 13.novembra, čak i u nezavisnim medijima, došao je od grupe za ljudska prava Defense for Children International-Palestine (DCIP), a bavio se otmicom trojice palestinskih dječaka koji su tražili pomoć usred gladi u Gazi.
Otmica i zatvaranje djece od strane izraelskih okupacijskih snaga nipošto nije nova pojava. Praksa je rutinska i pogodila je Palestince čak i od 12 godina, piše novinar Robert Inlakesh za Palestine Chronicle.
Iako je nasilna otmica djece i njihovo zatvaranje bez optužbe jasno kršenje međunarodnog prava, zbog nekažnjivosti s kojom izraelska vojska djeluje decenijama, ova praksa je uobičajena. Ono što je drugačije od 7. oktobra 2023. godine jeste uspostavljanje vojnih logora za mučenje poput pritvorskog centra Sde Teiman, gdje su počinjeni najozloglašeniji slučajevi grupnog silovanja i seksualnog zlostavljanja.
Za razliku od izraelskog zatvorskog sistema, osoblje Sde Teimana i sličnih objekata, izgrađenih da drže hiljade civila iz Gaze u zatočeništvu, čine vojnici, a ne zatvorski čuvari. Niko ko je zatvoren u ovim objektima nije optužen za bilo kakav navodni zločin, i gotovo da nema načina da se sazna koliko je zatvorenika još uvijek zatočeno. Porodice stotina zarobljenika oslobođenih u septembru, koji su bili zatočeni u Sde Teimanu, vjerovale su da su ubijeni.
Nedavni izvještaj DCIP-a fokusira se na slučajeve trojice dječaka, 16-godišnjeg Farisa Ibrahima Farisa Abu Jabala, Mohammada Naela Khamisa al-Zoghbija i Mahmouda Hanija Mohammada al-Majayde, obojice 17-godišnjaka.
Farisov slučaj je možda najstrašniji, ostavljajući ga s psihološkim problemima uprkos puštanju na slobodu. 11. septembra. Faris je otet dok je tražio pomoć u blizini Morag koridora.
Nakon što je zarobljen uz prijetnju oružjem, tinejdžeru su vezane ruke prije nego što je podvrgnut ispitivanju i teškim premlaćivanjima. Dječak je potom prisiljen da stane na ruke i koljena, u položaju iz kojeg ga je izraelski vojnik "tako snažno udario po čelu da se raspalo i morao je zašiti", svjedočio je.
Farisu su zatim stavili povez preko očiju i bacili ga u rupu u zemlji gdje su ga tukli do jutra. Sljedećeg jutra, dječak je prevezen do granata Karem Abu Salem i prisiljen da se skine go, prije nego što je prebačen u centar za mučenje Sde Teiman. U početku je dijete bilo držano s odraslima u ćeliji četiri dana, prije nego što je prebačeno u ćeliju za djecu u kojoj je bilo zatvoreno još sedam osoba.
Tokom cijelog ovog procesa, Faris je bio pretučen, vezan za stolicu, uskraćivan mu je voda, hrana, pa čak i onemogućen mu je odlazak u toalet.
Često sam gubio kontrolu nad mjehurom tokom ispitivanja - izjavio je.
Nakon toga, Faris se prisjetio da je prebačen u ono što se podmuklo naziva "disko soba", gdje su zatvorenici zaključani u ćeliji i izloženi beskrajnim satima glasne hebrejske muzike koja se pušta kroz velike zvučnike. Ova tehnika je zloglasno korištena u zatvoru Guantanamo Bay za psihičko slamanje zatvorenika. Ovdje je korištena protiv nevine djece.
Dok je Faris bio u sobi, primijetio je vojnika ispred sobe kako igra igrice na svom telefonu. Faris je vidio da će vojnik reagovati kada izgubi u igri:
U svojoj frustraciji, otvorio bi vrata i brutalno me pretukao, udarajući me nasumično. Ostao sam u toj sobi do kraja dana, trpeći brojne napade, uključujući udaranje glavom o zid, udaranje nogama i čupanje kose.
Zatim je uslijedio šokantan oblik psihičkog zlostavljanja. Izraelski vojnik je mladom Farisu pokazao lažnu, seksualiziranu fotografiju njegove majke, koja leži u "kompromitirajućem položaju" pored izraelskog vojnika. Faris je incident opisao na sljedeći način:
'Pogledaj šta su naši vojnici uradili tvojoj majci', rugao se tamničar. Na slici je moja majka ležala pored vojnika. Mogao sam joj vidjeti kosu. 'Želiš li otići i vidjeti svoju majku? Naši vojnici su silovali i ubili tvoju majku i sestre.'
Faris je opisao kako je nakon ovog incidenta "lebdio u zraku cijelu sedmicu":
Vezali su mi ruke iznad glave, a noge ispod, svaku lisicama, podižući me oko metar od tla... Povremeno bi me udarali po nogama. Često sam se u to vrijeme mokrio. Tukli su me palicama po nogama i dobacivali mi vulgarne uvrede, poput kučkinog sina i drugih izraza koje ne bih želio ponavljati.
U izvještaju DCIP-a navodi se:
Svako dijete koje je DCIP intervjuisao nakon puštanja iz izraelskog vojnog pritvora prijavilo je brutalno, dehumanizirajuće mučenje, nehigijenske uslove koji dovode do šuge i zaraznih izbijanja, pokvarenu i oskudnu hranu, stalna premlaćivanja i ponižavanja od strane izraelskih snaga, te tretman osmišljen da slomi njihovu ličnost i iznudi lažna priznanja.
Druga dva maloljetnika su također bila podvrgnuta raznim oblicima mučenja i rutinskim premlaćivanjima, uključujući korištenje štapova, napade psima, elektrošokove i šok bombe tokom racija na njihove ćelije.
Uprkos tome što nije bilo dokaza o mučenju izraelskih pritvorenika u Gazi, njihovi slučajevi su dobijali 24-satno izvještavanje u izraelskim medijima, njihova imena su se pojavljivala na naslovnicama glavnih novina, a štampani su i čitavi istražni izvještaji u kojima se tvrdilo o zlostavljanju.
U međuvremenu, dok su zapadni mediji bili opsjednuti svakom tvrdnjom o manjim patnjama izraelskih zarobljenika, hiljade Palestinaca bile su izložene sistematskom zlostavljanju tokom cijelog dana. To uključuje bezbrojne slučajeve silovanja i seksualnog zlostavljanja, čak i nad ženama i djecom.
Uprkos tome što je ovo jedna od najstrašnijih, koordiniranih kampanja mučenja i masovnog silovanja počinjenih u novijoj historiji, mediji i politički lideri Zapada odlučili su da je gotovo u potpunosti ignoriraju, piše Palestine Chronicle, a prenosi Stav.
