U zelenilu sela Upovac, nadomak Visokog, gdje zrak još miriše na djetinjstvo, a zemlja uzvraća onome ko je voli – živi Muhamed Kubat. Čovjek koji je u osmoj deceniji života, a iza sebe ne vuče dane, nego ih gura naprijed, s istom snagom i upornošću s kojom je to činio čitav svoj radni vijek.
"Kad me pitaju ima li umora? Kažem: nije dolazio," govori Muhamed uz osmijeh, dok pogleda prema uzbrdici koju svakodnevno savladava bez daha, bez pauze.
"Sad u 78. godini, kilometar uzbrdo – ništa. Ne znam kako, ali mogu. Samo da ne trčim. Moj hod za nekog je brz, meni je normalan. Ja ništa ne osjećam."
U svijetu koji sve češće bira brzo, industrijsko i plastično, Muhamed bira – prirodu. On živi ono o čemu mnogi samo pričaju. Proizvodi vlastitu hranu, bez aditiva, bez hemije, bez prečica. Vjeruje u domaće, jer je domaće – istinsko.
"Od malena sam naučio da je domaće najbolje. Pratim i ja nauku, tehniku, sve... Ali ne slažem se s ljudima. Imaju ljudi izbora svega, ali malo vode računa o sebi. Živjeti ovdje kao ja a kupovati sve je van pameti, sigurno nije bolje nego ono što ja ovdje proizvedem."
U njegovoj kući – nema praznog hoda. Ni danas. Ima svoje voće, pravi džemove i pekmeze. Sam. Bez pomoći.
"Prošle godine sam osam dana kazan palio. Vatra, kazan i ostalo – sve ja. Nema kod mene stajanja. Nema 'polako'."
Kada ga pitate za motivaciju, kaže vam jednostavno, bez velikih riječi: rad je život.
"Djeca mi ne daju da bilo šta radim, govore mi. Ali ja sam rekao da bi meni bio zatvor kada bi mi zabranili raditi."
Njegove riječi ne nose ogorčenje, već mudrost. I blag osmijeh čovjeka koji je s godinama naučio da prihvati, ali ne i da odustane.
"Onaj ko krade ja mu ne mogu zabraniti. Onaj ko krade ja ga ne mogu osuditi, a osudio bi da mogu. Uvijek je toga bilo, ja se ne bi osvrtao na to, ja da se osvrćem na državu ja nikad od penzije ne bi mogao živjeti. Ja bi bio paćenik, 27 godina punih ja sam u penziji invalidskoj. Ali rikverca nije bilo."
Muhamed Kubat ne traži pažnju, ne traži priznanje. On živi skromno, pošteno i tiho – ali snažno. U svijetu koji sve češće bježi od zemlje, on u nju ulaže. U zemlji vidi sigurnost, ponos i slobodu.
Više detalja o životu Muhameda Kubata pogledajte i u videoprilogu Alena Avdića.
