Kilometri nam nisu prepreka da se vidimo, družimo i razmjenjujemo misli posebno u odabranom mjesecu ramazanu. Tako ćemo u večerašnjem izdanju emisije „Stil života u islamu“ ugostiti drage goste, g. Sulju Mustafića, predsjednika Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, doktora Fuada Baćićanina, predsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji, i uvaženog profesora Envera Halilovića.
Započeli smo razgovor prenošenjem atmosfere ramazana iz susjedne i prijateljske Crne Gore, o čemu je Mustafić rekao:
„Bar je moj rodni grad, ali ja već duži niz godina živim i radim u Podgorici, gdje sada u medresi predajem bosanski jezik i književnost. Naravno, svaki razmazan je prilika za ponovno produhovljenje čovjeka, da kažemo modernim jezikom - svojevrsni restart. I ta se atmosfera osjeća i u našoj Podgorici, a još više kada dođemo u Sarajevo, gdje se uvijek osjećamo kao svoji na svome. Tokom ramazana čovjek se drugačije osjeća, osjetiš da se tom promjenom u životu mijenja ne samo tvoj fizički, nego i duhovni bioritam. Posebno mi je drago uz sve to biti u studiju Hayata, koji se i u Crnoj Gori rado i često gleda i sastavni je dio naših domova“, potvrđuje Mustafić bliskost koja se osjeća u ramazanu bez obzira na to nalazi li se čovjek u Podgorici ili u Sarajevu, što svim srcem potvrđuje i doktor Baćićanin, govoreći o identičnoj ramazanskoj atmosferi i u Sandžaku.
Ono što mi imamo tokom ramazana u našem Novom Pazaru za nas je istinski nešto posebno, ali kada dođemo u Sarajevo, doživljaj toga svega lijepog je mnogostruko uvećan tim prije što smo se svi večeras okupili u ovom studiju da govorimo i o Bošnjacima izvan Bosne i Hercegovine. Želim reći da smo svi mi jedan narod, i u Sandžaku, i u Crnoj Gori, i na Kosovu, svi smo autohton narod u tim zemljama, ali kada govorimo o Bošnjacima i o ramazanu, tada govorimo kao da smo svi jedno. Iako svaka sredina ima svoje specifičnosti, doživljaj je nesumnjivo jedinstven“, potvrđuje doktor Baćićanin važnost jedinstva u osjećaju neovisno o specifičnosti država regiona u kojima danas Bošnjaci žive i rade.''
Govoreći o Bošnjacima i njihovoj posebnosti u trenucima kolektivnog jedinstva, profesor Halilović je istakao:
''To je sjajno pitanje, pitanje naše posebnosti s obzirom na to da se radi o kolektivitetu. Ljudi su i pojedinačno i kolektivno ne samo to što oni misle o sebi da jesu i što oni smatraju da su to što su, nego i ono kako ih drugi vidi, kako ih drugi posmatra, kakvu percepciju o njima stvara, bilo kojeg sadržaja. Zato je to pitanje vrlo važno u jednom osmišljavanju i viđenju sebe kao kolektiviteta, u kom smislu je to što je zajedničko specifično, koje su njegove vrijednosti, koji su njegovi sadržaji, po čemu se narod kao takav kolektivitet razlikuje ili mu je zajedničko nešto s drugim kolektivitetom.
To su posebno stabilne i u isto vrijeme dinamične društvene zajednice i Bošnjaci su jedna takva društvena zajednica, jedan takav kolektivitet koji ima svoj, naravno, tok i razvoj itd. I kao što se čovjek izgrađuje tokom svog postojanja od postanka, od rođenja pa do kraja, tako se i kolektivitet izgrađuje. Ima različite faze i forme postojanja kako u političkom, tako i u kulturnom, vjerskom, nacionalnom smislu. U razvoju svijesti čovjeka razlikuju se različiti periodi samosvjesnosti, od perioda djetinjstva, kada je čovjek vrlo malo svjestan samoga sebe, svojih osobenosti, toga šta on jeste, do različitih drugih nivoa samosvijesti o sebi kao individui i o sebi kao društvenom biću, odnosno kao društvenoj zajednici. Zato je pretpostavka obezbjeđenja svoje budućnosti i sigurnosti svoje budućnosti postavljanje pitanja ko smo, šta smo, šta hoćemo i šta želimo postići“, ističe profesor Halilović ključna pitanja koja oblikuju i uspostavljaju kolektivni identitet Bošnjaka i svakog drugog naroda.
Odgovarajući na pitanje o važnosti duha, kulture i znanja u formiranju nacionalnog identiteta, Mustafić je napomenuo vezu koju su Bošnjaci Bara imali kad je riječ o formiranju odnosa prema islamu i rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću:
''Riječ je o Esadu Karađozoviću, a Esad Karađozović je sin jednog velikog čovjeka koji je bio mesnevihan, prevodilac 'Mesnevije' i poznati znalac perzijskih i drugih književnosti, daleko je nadživio svog sina, na njegovu žalost, a na našu sreću, čovjek koji je ostavio golemo literarno bogatstvo. Riječ je o Ademu Karađozoviću, koji je opet bio sin jednog velikog čovjeka koji je bio muftija crnogorskih muslimana, to je Murteza Karađozović. A kad govorimo o Esadu Karađozoviću, rahmetli Alija Izetbegović govorio je o njemu - prve upute za ideju mladih muslimana dobio je upravo od njega. Riječ je o ljudima koji su pronosili duh vjere, ali ne samo duh u vjerskom smislu, koji je tradicionalan, nego i onaj koji znači njegovu reformu, njegovu obnovu.
Prisjetimo se, recimo, hafiza Saliha Gaševića, koji drži spomen o bosanskom jeziku u prologu svoga 'Mevluda' koji je objavio negdje 1879. godine. Dakle, to je Čelebijin prijevod čuvenog 'Mevluda', ali on jasno govori da to radi na molbu Kolašinaca, koji su Bošnjaci koji žele na svom maternjem bosanskom jeziku slušati 'Mevlud', jer sve manje znaju orijentalne jezike u tom vremenu.
Dakle, to su ljudi koji su na neki način pronosili tu vjersku misao, a naravno, pošto je u biti Bošnjaka islam kao vjera vrlo važna komponenta, vrlo važna u njihovoj tradiciji, u njihovom etnološkom, pa ako hoćete i jezičkom smislu, samim tim se to ne može odvojno posmatrati. Ono što je jako značajno je da Bošnjaci danas, o tome je već profesor Halilović govorio, kao kolektivitet znaju kuda idu. To je jako bitno, a ono što je vjera svega toga zapravo je jedinstvo Bošnjaka oko onih temeljnih, najvažnijih, suštinskih stvari.
To je, naravno, prije svega pitanje njihovog opstanka na njihovim povijesnim prostorima, a prostori na kojima mi živimo su njihovi povijesni prostori jednako kao i Bosna i Hercegovina, današnja Bosna i Hercegovina. Dakle, gdje god su Bošnjaci, oni su autohtoni na svojim vjekovnim ognjištima i, naravno, trebaju se truditi da kroz čuvanje svoje tradicije, svojih obilježja, svoje vjere i kulture koja iz toga proističe, čuvaju i sami sebe“, poručuje Mustafić potvrđujući snagu, važnost, prisutnost i značaj Bošnjaka kao autohtonog naroda u državama u kojima danas žive.
