Na Koševo je stigao u ljeto 1974. godine iz sarajevske Bosne, a debi za prvi tim upisao je 14. augusta u utakmici Kupa protiv ilidžanskog Igmana. Nakon punih devet godina, Keli se u ljeto 1983. rastao sa svojim Koševom i Sarajevom te karijeru nastavio u Austriji. Nakon samo pola godine u timu Union Velsa, u januaru 1984. prešao je u GAK, za koji je nastupao sve do 1989. godine.
Po završetku igračke karijere, Keli se vratio u svoje Sarajevo, gdje je dočekao i početak agresije na Bosnu i Hercegovinu. U najtežim ratnim danima, Keli je pokazao svoju ljudsku veličinu.
Ostao je uz svoj grad, uz svoju raju, uz svoju Dobrinju, a njegova želja da pomogne svojim sugrađanima koštala ga je života. Dana 17. maja 1992. godine Keli je prevezao četvoricu ranjenika iz okružene Dobrinje do bolnice Koševo, a prilikom povratka u svoje naselje, na jednom kontrolnom punktu je zarobljen, odveden u nepoznatom pravcu, a potom ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 1996. na Stupu, a 5. juna 2004. sahranjen je na Gradskom groblju Bare. Prema izričitoj želji njegove porodice, Keli je sahranjen u dresu Sarajeva.
Danas, po Keliju naziv nosi najveća ulica u sarajevskom naselju Dobrinja, kao i glavni teren Trening-centra FK Sarajevo u Butmiru. Za Sarajevo je odigrao 241 utakmicu i postigao 14 golova.
