1519. - Umro italijanski slikar, vajar, arhitekta, inženjer, pronalazač i mislilac Leonardo da Vinči, jedan od najvećih umova renesanse, koji je spojio srednjovjekovno enciklopedijsko znanje sa egzaktnom modernom metodom opažanja. U Francusku je prešao 1516, gdje je i umro. Izradio je relativno malo slika, od kojih su najznačajnije "Mona Liza", "Bogorodica u pećini", "Sveta Ana", "Tajna večera". Uradio je mnoštvo crteža, a mnoge njegove freske su oštećene zato što je eksperimentisao bojama. Nije se interesovao samo za ljudsko tijelo i prirodu nego i za psihologiju: u "Tajnoj večeri" je metodski prostudirao i nijansirano izrazio karakter svake ličnosti, a u "Mona Lizi" je tražio misteriju unutrašnjeg života. Prvi je unio atmosferu u slike i pomoću svijetlo-tamnog modelisanja /sfumato/ dao toplinu kože i mekoću tijela. Ni jedno njegovo vajarsko djelo nije sačuvano, a arhitektonske zamisli su ostale u projektu. Živo su ga privlačile i prirodne nauke - fizika, astronomija, hemija. Radio je i na konstruisanju sprave za letenje. Napisao je "Traktat o slikarstvu".
1567. - Umro dubrovački pisac Marin Držić, tipičan predstavnik renesanse, čija su djela ispunjena raskošnim sjajem, bogatstvom duha, veselim scenama i komičnim situacijama. Počeo je pjesmama, a spisateljski dar je doveo do vrhunca u pastoralnim igrama i komedijama. Najčuvenijim djelom "Dundo Maroje", čija je tema otac tvrdica i sin rasipnik, zasmijavao je vlastelu u rodnom Dubrovniku, ali je i izvrgavao poruzi. Komedije "Pomet", "Pijerin" i "Đuho Krpeta" su izgubljene ili sačuvane u fragmentima. Ostala djela: komedije "Skup", "Mande", "Arkulin", alegorična pastoralno-muzička komedija "Plakir", rustikalna komedija "Novela od Stanca", pastorale "Tirena", "Venera i Adon".
1660. - Rođen italijanski kompozitor Pjetro Alesandro Gaspare Skarlati, osnivač operske "napuljske škole". Djela: opere, kantate, crkvene kompozicije.
1729. - Rođena ruska carica njemačkog porijekla Katarina Druga Aleksejevna, poznata kao Katarina Velika, koja je tokom vladavine od 1762. do smrti 1796. provela značajne reforme kojima je učvrstila centralnu vlast. U duhu prosvijećenog apsolutizma i pod uticajem francuskih filozofa i ideja prosvijećenosti, otvarala je škole, pomagala nauku i umjetnost, modernizovala administraciju i sudstvo, uredila finansije, ukinula torturu, smrtnu kaznu zamijenila progonstvom u Sibir. Uspješno je ratovala protiv Poljske i Turske i Rusiji je pripojila Kazahstan, Gruziju, Jermeniju, Kamčatku, Krim, dio Moldavije i velike dijelove Ukrajine, Bjelorusije i Poljske. Omogućila je plemstvu da pojača iskorišćavanje kmetova i da do tada slobodne kozake potčinjava i pretvara u kmetove, što je izazvalo ustanak kozaka i seljaka od 1773. do 1775. pod vođstvom Jemeljana Pugačova.
1857. - Umro francuski pisac Luj Šarl Alfred de Mise, koga je nesrećna ljubav sa spisateljicom Žorž Sand inspirisala za najljepše i najuzbudljivije lirske pjesme: "Noći" i "Pismo Lamartinu" i "Ispovijest jednog djeteta ovog vijeka", u kojem je opisao i analizirao svoj bol. Ostala djela: stihovane "Priče iz Španije i Italije", pjesme "Namuna", "Rola", drama "Lorencačo", komedije "S ljubavlju se ne igra", "Ne treba se ni u šta zakleti", "Marijanine ćudi".
1860. - Rođen jevrejski pisac Teodor Hercl, osnivač i teoretičar modernog cionizma, koji se snažno zalagao za osnivanje jevrejske države u Palestini i razradio koncept te države. Izabran je 1897. za prvog predsjednika Svjetske cionističke organizacije. Djela: "Jevrejska država", "Stara Nova zemlja".
1864. - Umro njemački kompozitor jevrejskog porijekla Đakomo Majerber, koji je odigrao vidnu ulogu u stvaranju francuske velike opere. Bio je veoma popularan, ali je njegova muzika izazivala i mnoge polemike. Djela: opere "Hugenoti", "Afrikanka", "Robert Đavo", "Prorok".
1881. - Rođen ruski državnik Aleksandar Fjodorovič Kerenski, član a potom predsjednik Privremene vlade poslije Februarske revolucije 1917. u Rusiji. Zbačen je s vlasti u Oktobarskoj revoluciji 1917, kojom je uspostavljena boljševička vlast. Emigrirao je 1918. i od 1940. je živio u SAD, gdje je umro 1970.
1892. - Rođen njemački pilot Manfred fon Rihthofen, nazvan "crveni baron", najslavniji njemački avijatičar u Prvom svjetskom ratu. Tokom rata je oborio više od 80 neprijateljskih aviona, prije nego što je i sam poginuo u vazdušnoj borbi u aprilu 1918.
1892. - Umro njemački hemičar August Vilhelm fon Hofman, značajan po istraživanjima u organskoj hemiji. Osnivač je moderne industrije anilinskih boja iz katrana kamenog uglja.
1903. - Rođen američki pedijatar Bendžamin Meklejn Spok, čija je knjiga "Savjeti zdravog razuma o odgajanju beba i djece", objavljena 1946, postala bestseler, umnogome izmijenivši predstavu o pravilnom odgajanju djece. Tokom Vijetnamskog rata žestoko je osporavao vojnu avanturu SAD u jugoistočnoj Aziji.
1904. - Rođen američki pjevač i filmski glumac Hari Lilis "Bing" Krozbi, rekorder po broju snimljenih ploča, dobitnik nagrade "Oskar" za film "Idući svojim putem".
1933. - Njemački kancelar Adolf Hitler ukinuo sindikate.
1937. - Blizak saradnik nacističkog njemačkog diktatora Hitlera rajhsmaršal Herman Gering tajno se sastao na Bledu s knezom Pavlom Karađorđevićem i jugoslovenskim premijerom Milanom Stojadinovićem. Uvjeravao ih je da Jugoslavija neće biti napadnuta ako održi bliskost sa Silama osovine.
1945. - Crvena armija - koja je podnijela najveći teret pobjede nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu - zauzela Berlin i istakla crvenu zastavu na zgradi Rajhstaga /parlament/. Jedinice Prvog bjeloruskog fronta maršala Georgija Žukova i Prvog ukrajinskog fronta maršala Ivana Konjeva počele su berlinsku operaciju 16. aprila.
1960. - Izvršena smrtna kazna nad Amerikancem Kerilom Česmenom, osuđenim za otmicu i silovanje, koji je 12 godina živio u sjenci smrti. Čekajući izvršenje presude, koje je osam puta odlagano zahvaljujući upornoj i vještoj odbrani, u zatvoru je napisao tri knjige koje su postale bestseleri.
1967. - U Stokholmu počeo da radi međunarodni sud za ratne zločine Bertranda Rasela, koji je kasnije presudio da su SAD krive za agresiju na Vijetnam.
1967. - Laburistička vlada Harolda Vilsona zatražila članstvo Velike Britanije u Evropskoj ekonomskoj zajednici /sadašnja Evropska unija/, okončavši dugu debatu da li London treba da pristupi toj grupaciji.
1982. - Britanska podmornica u Foklandskom ratu potopila argentinsku krstaricu "General Belgrano", usmrtivši više od 350 ljudi.
1990. - Afrički nacionalni kongres Nelsona Mendele i vlada Južne Afrike otpočeli trodnevne razgovore u Kejptaunu o postepenom okončanju vlasti bijele manjine u toj zemlji.
1992. - Osujećen napad JNA na Predsjedništvo i Skupštinu BiH
Pripadnici bivše Jugoslovenske narodne armije i paravojnih snaga bosanskih Srba, 2. maja 1992. g. pokušali su sa okolnih brda, ući u Sarajevo i zauzeti zgradu Predsjedništva BiH na Skenderiji, kao i druge važne objekte u centru grada, poput Skupštine i Općine Centar, te eliminisati rukovodstvo Republike BiH.
Oko bivšeg Doma JNA, Narodnog pozorišta, Skenderije i Vrbanja mosta suprotstavili su im se građani Sarajeva, okupljeni u Teritorijalnu odbranu BiH, zajedno sa Specijalnom jedinicom MUP-a.
Presudne bitke vodile su se između 10 i 15 sati, pucalo se iz automatskog naoružanja, padale su granate, grad je ostao bez struje, vode i hrane, a slika koja je obišla svijet bila je i ona na kojoj gore zapaljeni tramvaji.
Oko 13 sati oklopna vozila i tenkovi krenuli su prema zgradama Predsjedništva i Skupštine Grada. Suprotstavili su im se hrabri, ali neiskusni i veoma slabo naoružani branioci - članovi Patriotske lige, Vikićevi specijalci, rezervni sastav Policije, kao i novoformirane Teritorijalne odbrane.
Istog dana zapaljena je i zgrada glavne pošte u Sarajevu, koja je u potpunosti izgorjela i grad je ostao bez telefonskih veza.
Drama je nastavljena hapšenjem tadašnjeg predsjednika Republike Bosne i Hercegovine, Alije Izetbegovića, koje su izvele jedinice JNA, predvođene generalom, Vojislavom Đurđevcem. Izetbegović je uhapšen na sarajevskom aerodromu, koji je zarobila bivša JNA, i to dok se vraćao sa pregovora u Lisabonu. Potom je odvezen u Lukavicu, odakle su vođeni pregovori preko Televizije Sarajevo.
Izetbegović je razmijenjen 3. maja u Dobrovoljačkoj ulici, kada je, prema riječima komandanta 2. vojne oblasti, generala JNA Milutina Kukanjca, ubijeno šest osoba.
1992. - Izgorjela zgrada glavne pošte
2. maja 1992. godine izgorjela je zgrada glavne pošte u Sarajevu, nakon granatiranja od strane srpskog agresora. Objekat je, dakle, u potpunosti izgorio tog dana.
Požar u pošti nije izazvan iz vana, nego iznutra. Diverziju unutar pošte izazvala dva uposlenika pošte, inžinjera iz Beograda i Zadra kako bi onesposobili poštu i komunikaciju u općinama Stari Grad i Centar. Počinioci su uhapšeni nakon čega su priznali da su podmetnuli požar. Na kraju su razmijenjeni za pripadnike Armije Bosne i Hercegovine koji su bili zarobljeni od strane agresora.
Zgrada glavne pošte je izgrađena 1913. godine, u periodu Austro-ugarske vladavine, kao vojna pošta. Pripada secesijskoj arhitekturi, koja je nastala oko 1900. godine kroz grupe mladih arhitekata i umjetnika iz Beča, i koja se distancirala od klasičnog stila i krenula novim putevima u arhitekturi i umjetnosti. Ovoj je inovativnoj grupi pripadao i projektant zgrade, Josip Vancaš.
1914. godine je izvršen atentat nad Franzom Ferdinandom, prestolonasljednikom koji je trebao da otvori novosagrađenu vojnu poštu. Iz te novoizgrađene vojne pošte je u svijet telegrafski poslana vijest o atentatu na Franza Ferdinanda.
Na zgradi su se već 1941. godine desila manja razaranja na krovnoj konstrukciji i fasadi usljed ratnih dejstava, da bi početkom agresije na Bosnu Hercegovinu 1992. godine, došlo do totalne devastacije. U požaru je zgrada izgorjela sa kompletnom opremom, a ostali su samo zidovi.
U toku agresije se pristupilo primarnoj zaštiti zgrade od daljnjih oštećenja, a poslije toga se pristupilo izradi projekta sanacije, restauracije i rekonstrukcije.
1994. godine počela je prva faza konstruktivne sanacije krova sa pokrovom i fasadnih vijenaca. Sanacija se radila na bazi izvornih projekata nađenih u vojnom arhivu u Beču. 1996. godine nastavlja se sa izradom detaljne projektne dokumentacije i pristupa se realizaciji II i III faze rekonstrukcije, restauracije i adaptacije. Adaptaciju i rekonstrukciju radio je Ferhad Mulabegović do 2001. godine.
1993. - Bivši šef norveške diplomatije i ambasador u Beogradu Torvald Stoltenberg postavljen za kopredsjednika Međunarodne konferencije o Jugoslaviji, zamijenivši američkog diplomatu Sajrusa Vensa koji je podnio ostavku.
1993. - U Atini predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić potpisao Vens-Ovenov plan za bivšu BiH, pod uslovom da ga prihvati Skupština Republike Srpske. Skupština je kasnije odbacila plan, ocijenivši da su mape razgraničenja sa muslimanima i Hrvatima krajnje nepovoljne za Srbe u Bosni.
1994. - Nelson Mendela i njegov Afrički nacionalni kongres dobili prve sverasne izbore u Južnoj Africi.
1996. - Odigran prvi poslijeratni sarajevski derbi
2. maja 1996. godine odigrana je prva fudbalska utakmica na stadionu Grbavica, nakon reintegracije (19. mart), i to između dva najpopularnija fudbalska kluba u državi. Željezničar i Sarajevo odigrali su neriješeno, bilo je 1:1, no rezultat je u ovoj utakmici bio u drugom planu. Izuzetno radosni i ponosni građani, bili su veoma zadovoljni što nakon toliko vremena imaju priliku ponovo pogledati fudbalsku utakmicu - značilo je to nastavak rivalstva pomenutih klubova.
Tom prilikom se na Grbavici okupilo 20 hiljada gledalaca. Ratni ožiljci opominjali su na sve ono što se u proteklim godina ovdje dešavalo. Zapadna drvena tribina bila je potpuno izgorena. No, zadovoljstvo da ponovo igraju derbi na Grbavici motivisalo je igrače oba tima da daju više od maksimuma. Zadovoljstvo, radost, prkos i ponos osjetili su se u zraku.
Utakmica je završena rezultatom 1:1. Željezničar je došao u vodstvo, u 33. minuti, kada je slobodan udarac izveo Admir Adžem. Loptu je kratko odbio Mirsad Dedić, a Bulent Biščević je glavom pospremio u mrežu. Prvo poluvrijeme okončano je vodstvom tima sa Grbavice.
Nastavak je donio nešto bolju igru tima sa Koševa. Poravnali su u 57. minuti iz sjajno izvedenog kontranapada. Dobro su kombinovali Ćenan i Granov, da bi ovaj posljednji asistirao za Dženana Ušćuplića, koji preciznim udarcem sa vrha šesnaesterca fantastično matira Gušu i donosi radost za pristalice bordo boje.
Nakon izjednačujućeg pogotka Sarajeva, porasle su tenzije na terenu, ali i na tribinama. Ipak, rezultat se do kraja meča nije mijenjao.
Željezničar - Sarajevo 1:1
Stadion: Grbavica
Gledalaca: 20.000
Strijelci: Biščević, Uščuplić
Sudije: Marko Mrkić (Tuzle), Mijo Maričević (Živinice) i Izet Čejvanović (Tuzla).
Željezničar: Gušo, Biščević, Adžem, Fatić, Memić, Kurt, Jahić, Muharemović, Kunić, Žerić i Pehlivanović.
Sarajevo: Dedić, Elkaz, Uščuplić (Selimović), Hošić, Dalipagić, Mujkić, Gogalić, Džaviti (Granov), Ćenan (Ferhatović), Hrvat i Herco.
2001. - Haški tribunal odbio zahtjev bivšeg predsjednika Republike Srpske Biljane Plavšić da se njoj i Momčilu Krajišniku sudi odvojeno.
2002. - Godišnjica smrti Izeta Sarajlića
Izet Sarajlić je rođen 16. marta 1930. u Doboju. Ime je dobio po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se nastanjuje u Sarajevu, u kojem će ostati sve do kraja života, 2002. godine.
U Sarajevu je pohađao mušku gimnaziju, a u svijet jugoslovenske poezije ulazi kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije U susretu. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar i nikada nije prestajao pisati.
Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruženja intelektualaca Krug 99. Objavio je preko 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na 15 jezika. Za Sarajevsku ratnu zbirku pjesnik je rekao:
"Ovo je jedina zbirka za koju bih mogao reći da bih volio da je nikada nisam napisao." Izet Sarajlić je živio za objavljivanje svojih zbirki poezije, od kojih su mnoge doživjele nekoliko izdanja.
Vjerovao je da pripada XX stoljeću pa kada je stiglo XXI, na pismima koja je pisao prijateljima, datume je označavao na sebi svojstven način: 1999+1, 1999+2… Čitajući njegovu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Eše, koji je strijeljan 1942. i susret sa Idom Kalas Mikicom, životnom saputnicom, dva najsnažnija pjesnikova životna iskustva.
U “Volim puno” pjeva o ljubavi i prijateljstvu, o jednoj epohi. Ova serija poetske proze je u najvećoj mjeri portret njegove supruge Mikice, prekrasne, mudre žene, koja je zahvaljujući njemu zauvijek ušla u svijet književnosti.
Izrasla iz duha vremena u kojem je živio, uvijek aktualna i bliska, poezija Izeta Sarajlića oplemenjuje svakog svog čitatelja. Nije potrebno tragati za estetskim doživljajem, on je pred čitateljem u svakoj Sarajlićevoj pjesmi.
Slatko-gorku pjesničku intonaciju, prepoznatljivu upravo kod Izeta Sarajlića, naći ćemo kasnije kod mnogih bh pjesnika. Niko nije toliko utjecao na suvremeno bh pjesništvo kao Izet Sarajlić. Njegov stih je jednostavan, istinit, bez suvišne dekorativnosti i retorike.
Elegičnost kao najizrazitija crta Sarajlićeve emocionalnosti, njegovo poimanje života uopće i ljubav kao neizbježni light motiv, često upućuju na romantičnu Jesenjinovu poeziju. U svakoj njegovoj pjesmi ljubav doživljava svoju punu afirmaciju. Široka otvorenost i ljubav prema cijelom svijetu odišu iz svakog njegovog stiha.
Izrazito romantičan, Sarajlić ne stvara apstraktni romantičarski ideal ljubavi. Naprotiv, njegova ljubav gotovo uvijek je stvarna i ostvarena, a najčešće je istinit i ambijent u kojem govori o ljubavi. Stoga se u najvećem dijelu njegove poezije osjeća idilična slika ljubavne i obiteljske harmonije prenesene iz svakodnevnog života, a to ga opet približava poeziji Jacquesa Preverta. Izvanrednu i trajnu popularnost njegova je poezija dostigla upravo zahvaljujući jednostavnosti izraza prožetog dubokom osjećajnošću.
Izet Kiko Sarajelić je preminuo 2. maja 2002. godine u Sarajevu.
2003. - Šef UNMIK-a Mihael Štajner optužio je kosovski parlament da je usvojio mnoštvo neustavnih zakona, kao i albanske političare na Kosovu da nisu osigurali bezbjednost manjinama.
2004. - Milorad Ulemek Legija, prvooptuženi za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića, predao se policiji poslije 14 mjeseci provedenih u bjekstvu.
2008. - U Mjanmaru od ciklona "Nagris" poginulo ili nestalo 138.000 ljudi.
