43. p. n. e. - Rođen rimski pisac Publije Ovidije Nazon, jedan od najvećih pjesnika ljubavne poezije u svjetskoj literaturi. Njegove pjesme su virtuozne i izuzetno muzikalne, a sam je govorio: "Čega god se taknem, postaje stih". Car Oktavijan Avgust ga je devete godine nove ere prognao u Tomi - u provinciji Mezija na Crnom moru (sada grad Konstanca u Rumuniji) zbog ljubavne veze s carevom razuzdanom kćerkom Julijom. Uprkos molbi za oproštaj u djelima "Tugovanke" u pet knjiga i "Pisma sa Ponta" u četiri knjige, umro je 17. godine nove ere, kao prognanik, u Tomiju, ali tačan datum njegove smrti nije poznat.
1413 - Umro engleski kralj Henri Četvrti, osnivač Lankasterske dinastije. Prijesto je prigrabio 1399, zbacivši brata od strica Ričarda Drugog, koji je 1400. pod misterioznim okolnostima umro u zatočeništvu u zamku Pontefrakt. Tokom vladavine ugušio je jake pobune Velšana i Ričardovih pristalica, ali je cijena tih ratova bilo teško oporezivanje podanika i iscrpljujuća borba s parlamentom za kontrolu kraljevske blagajne. Posljednje godine vladavine obilježila je njegova teška bolest i oštre frakcijske borbe u vrhu vlasti.
1436. - Prvo spominjanje grada Zenice
Urbani dio današnje Zenice formirao se kroz nekoliko specifičnih faza koje hronološki zahvataju vrijeme neolitske zajednice, ilirske gradine, rimskog municipija Bistua Nuova, najznačajnijeg nalaza (II-IV vijek) u kojem dominira monumentalna anokršćanska dvostruka bazilika, pored koje je u Evropi identifikovana samo još jedna. Na Bilimišću su pronađeni tragovi antičkog naselja. U Putovićima i Tišini, gdje dominira villa rustica, terma, hram kao i niz drugih pratećih objekata.
Historija o srednjovjekovnoj Zenici 13. i 14. vijeka vrlo je nedostatna. Postoji tek jedna mala vijest iz 1244. godine vezana za povelju hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Prema do sada proučenim dokumentima, sadašnje ime grada prvi put se spominje 20. marta 1436. godine, a kasnije se Zenica spominje u seriji dokumenata vezanih za Dubrovačku Republiku.
Padom Bosne 1463. godine pod osmansku upravu, Zenica gubi značaj jer je ostala izvan glavnih komunikacija, mada je prema jednom podatku s kraja XVII stoljeća tada imala oko 330 kuća, što ju je stavljalo u red bosanskih gradova srednje veličine. Osmanlije u Zenici formiraju nahiju Brod, a kasnije i Vrandučku kapetaniju, podižu se vjerski i privredni objekti, pa je u XVII stoljeću Zenica potpuno formirana kasaba. Međutim, 1697. godine u pohodu habsburškog princa Eugena Savojskog Zenica je potpuno spaljena (po predanju preživjele su samo tri kuće), veliki broj uglednih Zeničana je ubijen, a katoličko stanovništvo Zenice je napustilo grad zajedno sa princom. Od ovog udarca Zenica će se dugo oporavljati. U XVIII stoljeću u Zenicu se počinju doseljavati i Hrvati iz Dalmacije, ali i Jevreji – sefardi.
U vrijeme vladavine Austrougarske, grade se kapitalni objekti šireg drustveno-ekonomskog značaja, koji će biti život ali i sudbina Zenice. To su željeznička pruga od Bosanskog Broda do Zenice (1879.), Rudnik uglja (1880.), Fabrika papira (1885.), Željezara (1892.), Kazneni zavod (1886.), što će pored ostalog izazvati niz promjena i kvalitetnih i kvantitenih pomaka u razvoju grada.
Stvaranjem socijalističke Jugoslavije počinje jedan zaista buran period u historiji Zenice, tokom kojeg će Zenica značajno uvećati svoju površinu, broj stanovnika, urbanu fizionomiju grada, steći uslove za veliki kulturni, prosvjetni, sportski i društveni razvoj. Zenica je po popisu iz 1948. imala 15,550 stanovnika (srez 35,390), a 1991. opština Zenica je imala 145,577 stanovnika.
Željezara Zenica je i dalje bila glavni simbol grada, a u ovom periodu usljed brojnih proširenja postala je i jedna od najvećih u Evropi. I ostala preduzeća su napredovala a otvarana su i brojna druga, od kojih su neka imala veliki ugled i van Jugoslavije. Privredni uspjeh je doveo i do ogromnog porasta broja stanovnika, što je zahtijevalo nova ulaganja u gradsku infrastrukturu, izgradnju velikih stambenih blokova, proširenje i unapređenje komunalnog sistema, razvoj saobračaja itd., što je pogodovalo stvaranju slike Zenice kao sivog radničkog grada.
U teškim vremenima za Bosnu i Hercegovinu, kakvi su bili od 1992. do 1995. u vrijeme agresije,veliki dio Zenice je oštećen ili u potpunosti srušen.
Poslije rata Zenica napreduje i postepeno se rješava etikete sivog, radničkog grada.
1727 - Umro engleski fizičar, matematičar i astronom Isak Njutn, koji je otkrio gravitaciju, odnosno opšti zakon privlačenja masa, čime je počela nova epoha u mehanici, nebeskoj mehanici i astronomiji. Od 1703. do smrti bio je predsjednik Kraljevskog društva u Londonu. Nezavisno od Gotfrida Lajbnica otkrio je diferencijalni i integralni račun. Postavio je temelje klasične fizike i otkrio neke zakonitosti u optici. Objasnio je padanje i kretanje tijela, kretanje Mjeseca oko Zemlje i planeta oko Sunca, kretanje kometa, plimu i oseku. Otkrio je zakon inercije, nezavisnosti dejstva sile i akcije i reakcije i izveo ostale teoreme mehanike. U matematici je pronašao i metodu interpolacije, uopštio binom i našao binomni beskonačni red, metodu približnog određivanja vrijednosti nula funkcije, klasifikovao oko 80 aglebarskih stepena. Konstruisao je prvi teleskop s konkavnim ogledalom. Njemu u čast znakom "N" obilježava se sila.
1815 - Francuski car Napoleon Prvi vratio se trijumfalno u Pariz iz progonstva sa sredozemnog ostrva Elba. Poslije "vladavine sto dana" u bici kod Vaterloa u junu 1815. porazile su ga sile antifrancuske koalicije i doživotno je prognan na ostrvo Sveta Jelena u Atlantskom okeanu.
1828 - Rođen norveški pisac Henrik Ibzen, jedan od najvećih svjetskih dramskih pisaca, bespoštedan kritičar građanskog društva. Mnogo je putovao po Evropi, izučavajući dramaturgiju i pišući drame. Poslije 20 godina se vratio u Norvešku i postao upravnik nacionalnog pozorišta u Oslu. Istraživao je problem krivice i ispaštanja, sukob htijenja i stvarnosti, gušenje istine, pogađajući bit građanskog društva koje počiva na lažima. Djela: drame "Pretendenti na prijesto", "Brand", "Perom Gintom", "Savez mladih", "Stubovi društva", "Lutkin dom", "Aveti", "Narodni neprijatelj", "Divlja patka", "Rosmersholm", "Gospođa s mora", "Heda Gabler", "Graditelj Sulnes", "Mali Ejulf", "Jun Gabrijel Borkman", "Kad se mi mrtvi probudimo", poezija "Pjesme".
1875 - Rođen korejski državnik Singman Ri, prvi predsjednik Južne Koreje, koji je poslije podjele korejskog poluostrva, kao vođa Liberalne partije 1949. postao šef države. Sa vlasti se povukao 1960. pod pritiskom studentskih protesta širom zemlje zbog izbornih prevara.
1890 - Rođen italijanski pjevač Benjamino Đilji, jedan od najvećih operskih tenora 20. vijeka. Više od 40 godina blistavo je tumačio šezdesetak rola, posebno u operama italijanskih i francuskih kompozitora. Igrao je i u nizu filmova.
1894 - Umro mađarski revolucionar Lajoš Košut, vođa Mađarske revolucije 1848, nepomirljiv protivnik feudalno-apsolutističkog režima Habsburške monarhije. Poslije upada hrvatskih snaga bana Josipa Jelačića u Mađarsku u septembru 1848. organizovao je Komitet za odbranu otadžbine, potukao Hrvate i krenuo na Beč da bi se obračunao s Habsburzima, ali su mađarski reakcionarni oficiri osujetili plan. Narodna skupština je u aprilu 1849. proglasila nezavisnost zemlje i svrgavanje monarhije, a u maju ga je izabrala za prvog premijera slobodne Mađarske. Republika je brzo podlegla spoljnim vojnim napadima, čemu je i sama doprinijela, jer je bila neodlučna prema reakcionarnim oficirima koji su sabotirali borbu i podsticala je ostrašćeni nacionalizam, odbivši time druge narode. Emigrirao je u avgustu 1849. u Italiju i u Torinu je ostao do smrti.
1908 - Rođen engleski pozorišni i filmski glumac Majkl Redgrejv, jedna od najvećih figura britanskog glumišta 20. vijeka. Posebno se isticao suptilnošću u karakterizaciji likova i izvrsno je vladao jezikom. Filmovi: "Gospođa koja nestaje", "Smrt noći", "Brauningova verzija", "Važno je zvati se Ernest", "Usamljenost trkača na duge staze", "Juriš lake konjice", "Demoni".
1933. - Njemački nacisti u Dahauu otvorili prvi koncentracioni logor.
1945 - U Drugom svjetskom ratu počele završne operacije za oslobađanje Jugoslavije, za šta je odlučujući bio proboj Sremskog fronta tri sedmice kasnije.
1956 - Francuska priznala nezavisnost Tunisa, sa Habibom Burgibom kao prvim predsjednikom.
1972 - U lavini na planini Fuđi u Japanu poginulo 19 alpinista
1989 - Jedinstvo osvojilo titulu prvaka Evrope
Ženski košarkaški klub Jedinstvo iz Tuzle je 20. marta 1989. godine osvojilo titulu prvaka Evrope u Firenzi nakon pobjede nad slavnim Primigijem 74:70.
Ekipu je predvodio Mihajlo Miki Vuković, a sačinjavale su je Razija Mujanović, Mara Lakić, Stojanka Došić, Naida Hot, Smilja Rađenović, Zorica Dragičević, Jadranka Savić, Ilvana Zvizdić, Vesna Pođanin, Dragana Jeftić…
U sadašnjim uslovima i situaciji u kojoj se tuzlanski sport nalazi nezamislivim se čini uspjeh Jedinstva. Ali Mara, Raza, Naida, Coja… su pronijele slavu grada širom Evrope i upisale se u sportske anale.
1991 - Kaleda Zija izabrana za premijera Bangladeša, u prvom mirnom demokratskom prenosu vlasti od nastanka te zemlje 1971.
1994 - Tunis dobio prvi višepartijski parlament.
1994 - Odigrana utakmica Sarajevo - UNPROFOR
20. marta 1994. godine na stadionu Koševo odigrana je fudbalska utakmica između fudbalskog kluba Sarajevo, koje je bilo pojačano sa četiri igrača Željezničara, i ekipe UNPROFOR-a. Bordo tim je slavio 4:0.
Za Sarajevo su u prvom poluvremenu igrali:
Hasanović, Džemidžić, Hodžić (Adžem), Vukas, Babajić, Dalipagić, Krasni, Gogalić, Ćenan, Kovačević, Uščuplić, da bi u nastavku igrali Tucaković, Zukić, Milavica, Burek, Durak, Šopović, Drakovac, Pita, Dodik i Janjetović. Treneri su bili Sead Jasenković i Nedeljko Gojković.
Treba istaći da su nogometaši tima sa Koševa trenirali u dvoranama i da su nakon dugo vremena imali priliku igrati na velikom terenu (Posljednja utakmica prije ove na Koševu je odigrana 29. marta 1992. godine). Pokazali su zavidno zalaganje. Demonstrirali su veliku borbenost i želju da ostave dobar dojam.
"Mi smo do te utakmice trenirali u dvorani Osnovne škole Miljenko Cvitković i u maloj Skenderiji. Bilo je neobično nakon toga igrati na velikom terenu. Pamtim da se okupio veliki broj gledalaca, što je u to vrijeme bilo nepojmljivo. Sjećam se da nas je pojačalo i nekoliko igrača Željezničara. Sve su to lijepe uspomene i treba ih se ponekad prisjetiti. Izuzetno emotivna utakmica. Iako je rezultat bio u drugom planu, mi smo slavili 4:0", istakao je Uščuplić za sarajevo-x.com
Cijeli događaj uveličao je orkestar Kraljevske garde iz Londona. Centralna figura manifestacije bio je britanski general Michael Rose, koji je odradio i najveći dio posla vezanog za organizaciju.
1995 - Počela operacija oslobađanja Vlašića
Komandant 7. Korpusa GENERAL MEHMED ALAGIĆ u više navrata je isticao je da je svaki napad na 5.korpus ujedno i napad na 7.Korpus. Početkom 1995 godine četnici nisu postovali primirje ni u zoni odgovornost sedmog korpusa.
Svakodnevno je granatiran Travnik i njegova šira okolina. U to vrijeme sedmi korpus je vršio obuku svojih jedinica sa težištem na pripremu jedinica koju su za nastavak rata planirane kao olobodilačke prije svega 17. Viteška 705 slavna i 727. Slavna brigada.
Na kraju tog ciklusa obučavanje jedinice 7. korpusa su izvele za to vrijeme impozantnu smotru u kojoj se vidjelo da je ARMIJA BIH stasala u vojnu silu zavidnog ranga i tada je već bilo spremno da se odgovori na četnicke napade. Posto su četnicke provokacije dobile na intenzitetu komadant ALAGIć je uz odobrenje generalštaba donio odluku da se Vlasić oslobodi i počele su pripreme. Pripreme su vršene na visinama preko 1500 metara, u vrlo teškim meterološkim uslovima uz sniježne oluje inače zbog poznate čudljivost Vlašića jedinice i u mirnodopskim i ljetnim uslovima vrlo teškim držati u logorskoj prostoriji. Ali motiv za borbu kod boraca je iz dana u dana rastao. Komandant Alagić je donio odluku da se napad izvede 19/20.3.1995. godine u jutarnjim satima. Toga jutra pocelo je jaka oluja na Vlasiću! Ali i to nije pokolebalo 7. korpus .Udar na četnike je poceo tačno u planirano vrijeme u 4 sata. Prednji kraj je probijen veoma brzo. Novi kvalitet u izvođenju borbenih dejstava bio je ubacivanje većih borbenih jedinica u neprijatljsku pozadinu cak do ranga bataljona. S druge strane kod boraca se željela učvrsiti odlučnost za ratovanje noću. Poslije probijanje prednjeg kraja sve je bilo stvar taktike i realizacije planiranih zadataka. Jedinice prve gardijske brigade su se popele na vis PAVU a 705. Brigada na ČAVU visoko preko 1800 metara. Snijeg je već tada bio viši od 130 cm a mećava se uvećavala taj prvi dan. 20.3. ovladano je većinom dominantnih objekata na tom pravcu napada:
Police, Crni Vrh, Pavo, Čavo i približavalo se Santiću. Navečer istog dana poslije sumiranja ostvarenih rezultata general Alagić je donio odluku o nastavku borbenih dejstava. Cilj je bio jasan - oslobađanje cjelokupnog platoa Vlasića! 21. Marta diverzantske grupe su izvele diverziju u rejonu
Potkraja i Gradine. 22 marta razbijen je 3. bataljon 22. pješadijske brigade VRS a dijelovi agresorskih snaga koji izvode odbranu u rajonu Opaljenika stavljeni su u okruženja. Iz podataka dobijenih putem ratnih izvještaja može se zaključiti da kommanda 22. Pbr. Tzv. Vojske RS ne vlada situacijom na terenu. Toga dana u veoma teškim vremenskih uslovima ovladano je objektom Šantici a odatle forsirane maršem nase jedinice su izbile na Galicu. Tog dana bataljon 705. Slavne je ušao na objekat Opaljenik (tt 1930). Popeli smo se na naš krov svijeta. Čuveni repititor je bio u našim rukama. 24 marta krenulo se u čišćenje platoa GALICE.
Pored pobjede nad četnicima borci ARBIH pobjedili su i zimu. To je bila nadljudska borba sa nevremenom. Borci su se smrzavali ali nisu napustali položaje. Znacaj Vlašića je ogroman. Vlašić je bio san Armije BIH. Biti na krovu svijeta je velika stvar. Tu je repititor najvažniji telekommunikacijski objekat u BIH. Komadant Alagić je govorio : kada uzmemo Vlašić to ce biti prekretnica oslobodilačke borbe u BIH i doista nakon Vlašića nastupila je prekretnica.
1995 - U Irak upalo 35.000 turskih vojnika u operaciji protiv kurdskih pobunjenika.
1995 - U napadu nervnim gasom japanske vjerske sekte AUM Šinrikjo u tokijskoj podzemnoj željeznici usmrćeno 12 ljudi, a više od 5.500 povrijeđeno.
1999 - Četiri dana prije početka agresije NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju sa Kosova i Metohije povuklo se svih 1.380 verifikatora OEBS-a.
2007 - Italijanska policija uhapsila 200 pripadnika napuljske mafije "La kamora".
