1573. - Potpisivanjem mira u Carigradu završen je rat Otomanskog carstva i Mletačke republike, kojoj su Turci 1571. vojnom pobjedom preuzeli Kipar.
1765. - Rođen francuski hemičar Žozef Nisefor Nieps, pionir fotografije. Usavršavajući litografiju od 1813. do 1820, prvi je u svijetu uspio da fiksira sliku dobijenu u mračnoj komori pomoću posrebrene bakarne ploče, prekrivene osjetljivim slojem asfaltnog laka.
1785. - Rođen italijanski pisac Alesandro Manconi, koji je prvi u italijanskom romanu seljacima dodijelio ulogu književnih junaka i nastojao da književni jezik bude sredstvo saopštavanja ne samo za odabrani sloj nego za cjelokupan narod. Strasno se zalagao za ujedinjenje Italije, snažno podržavajući nacionalni pokret "Rizorđimento" /preporod/ četrdesetih godina 19. vijeka. Pisao je lirske pjesme, tragedije i romane. Djela: roman "Vjerenici", posmrtna oda Napoleonu Prvom Bonaparti "Svete himne", drame "Grof Karmanjola", "Adelki".
1793. - Revolucionarna Francuska objavila rat Španiji.
1809. - Umro francuski konstruktor Žan Pjer Fransoa Blanšar, koji je 1785. s Džonom Džefrisom prvi preletio La Manš balonom. Takođe je konstruisao padobran.
1820. - Pod pritiskom ustanika protiv feudalno-apsolutističkog poretka španski kralj Fernando Sedmi morao da vrati na snagu liberalni ustav iz 1812. i ukine zloglasnu rimokatoličku inkviziciju.
1850. - Rođen čehoslovački državnik i filozof češkog porijekla Tomaš Garig Masarik, profesor Praškog univerziteta, prvi predsjednik Čehoslovačke od 1918. do 1935. Osnovao je 1900. Narodnu stranku, koja je 1905. preimenovana u Progresivnu partiju. Od 1907. bio je poslanik u parlamentu Austro-Ugarske u kojem se borio protiv režima Habsburške monarhije i za autonomiju Čehoslovačke. Protivio se agresivnoj austrugarskoj politici na Balkanu i aneksiji Bosne i Hercegovine i veoma je uticao na jugoslovensku nacionalističku omladinu uoči Prvog svjetskog rata. Rat je proveo u emigraciji, nastojeći da dobije saglasnost saveznika za nezavisnost Čehoslovačke. Djela: "Socijalno pitanje - filozofske i sociološke osnove marksizma" /marksizam je tretirao kao ekonomski materijalizam i jednostrani kolektivizam/, "Samoubistvo kao socijalna masovna pojava moderne civilizacije", "Principi morala Dejvida Hjuma", "Osnove konkretne logike", "Ideali humaniteta", "Najnovija filozofija religije".
1875. - Rođen francuski kompozitor Žozef Moris Ravel, jedan od najistaknutijih predstavnika francuskog impresionizma. Oslanjao se na klasično francusko muzičko nasljeđe, ali se inspirisao i španskom muzikom i džezom, koristeći raznoliki ritam, s orkestom punim boje i slobodnim harmonijama. Virtuozni pijanista i dirigent, održavao je koncerte širom Evrope i Amerike. Djela: opera "Sat Španije", balet "Dafne i Kloe", orkestarska kompozicija "Bolero", klavirski ciklusi "Ogledala", "Gaspar noći", "Kuprenov grob", "Sonatina" za klavir, mnoštvo solo pjesama, uglavnom na stihove francuskih simbolista.
1876. - Američkom pronalazaču Aleksanderu Grejemu Belu priznat patent za izum telefona.
1918. - Boljševička partija promijenila naziv u Ruska komunistička partija.
1932. - Umro francuski državnik Aristid Brijan, 11 puta premijer, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1926. U Prvom svjetskom ratu se zalagao za formiranje Solunskog fronta, a poslije rata za stvaranje Sjedinjenih država Evrope i Društva naroda.
1935. - Povratkom Sarske oblasti u okrilje NJemačke počela velika teritorijalna ekspanzija Trećeg rajha, okončana 1945. porazom nacista u Drugom svjetskom ratu.
1936. - Okupacijom demilitarizovane Rajnske oblasti Njemačka demonstrativno prekršila Versajski mirovni ugovor, testirajući granice popustljivosti zapadnih demokratija koje - kao i kasnije u slučaju "anšlusa" Austrije i komadanja Čehoslovačke - nisu ni pokušale da je u tome spriječe.
1945. - Američka armija u Drugom svjetskom ratu zauzela strateški važan most preko Rajne kod Remagena u Njemačkoj.
1945. - Potisnuvši japanske snage u Drugom svjetskom ratu, britanska 14. armija ušla u Mandalej, drugi po veličini grad u Burmi.
1951. - Iranskog premijera Alija Razmaru u jednoj teheranskoj džamiji ubio islamski fanatik.
1955. - KAMERNI TEATAR 55 iz Sarajeva počeo je sa radom 7. marta 1955. godine. Iako historija ove kuće, dakle, nije iznimno duga, "ona je nesumnjivo bogatija, atraktivnija i značajnija od decenija i decenija nečijeg rutinerstva, hladnog šematizma i bezbrižnog tavorenja", kako je to primjetio jedan ugledni kritičar. U stalnom kritičkom preispitivanju i u žaru traganja za drukčijim, neposrednijim i otvorenijim scenskim izrazom, događala su se, dakako, i lutanja, koja također nisu bila beskorisna i nakon kojih se KAMERNI TEATAR 55, ponovo vraćao sebi, još maštovitiji i bolji, ne iznevjeravajući onaj profil kojeg je već u startu definirao njegov osnivač Jurislav Korenić (1914-1974) a koji je, na tragu novih teatarskih stremljenja u tadašnjoj Evropi, bio novost na prostorima bivše Jugoslavije i primjer kojeg su slijedili brojni teatri širom bivše države. To je vrijeme kada se u dramskoj umjetnosti formira novi vid dramaturgije, "drama apsurda" ili "anti drama" ili "nova drama". Otvarajući širom svoja vrata za naglašeno eksperimentiranje u teatru, za tekstove Beketa, Žarija, Ženea, Joneska, Švarca, Čehova… i čitavu plejadu autora čija je poetika u modernom teatru proizlazila iz "apsurdnog osjećanja života", KAMERNI TEATAR 55 je imao presudan uticaj na čitave generacije dramskih umjetnika koji su "pozornicu ring", okruženu gledalištem, umjesto frontalnog tipa scene, sa nepremostivom "rampom", prepoznali kao priliku za intimniju, prirodniju i iskreniju glumačku igru, i etabliranje Njegovog Veličanstva Glumca kao presudnog činioca u pozorištu budući da je na maloj sceni mogao neposrednije i prirodnije djelovati na publiku i odupirati se patetici, klišeima i rđavim intonacijama.
U svim ovim godinama KAMERNI TEATAR 55 ostao je vjeran svojoj avangardnoj misiji i stalnoj potrazi za recentnim dramskim djelima stranih autora (Breht, Šo, Vitkijevič, Pinter, Olbi, Šizgal, Vajs, Beket, Pirandelo, Vitrak, Zindel, Kami, Goldoni, Direnmat, Lorka, Gomrovič, Ruževič, Arbuzov, Fo, Bulgakov, Čehov, Dima, Fasbinder, Ibzen, Strinberg, Dostojevski, Pristli, Kohout, Šekspir, Miler, Vajs, Krec, Viliams, Fejdo, Bihner, Glovacki, Sartr, Žene, Jonesko, Havel…) i praizvedbama djela bosanskohercegovačkih pisaca (Žalica, Topčić, Kovač, Plakalo, Ibrišimović, Fetahagić, Jovanović, Karahasan, Fogl, Mustajbašić, Horozović…), pri čemu treba imati na umu posebnu vrijednost da su mnogi od navedenih stranih i domaćih autora bili izvođeni u vrijeme kada su bili manje poznati široj publici, što je potvrda istraživačke, odnosno avangardne komponente repertoara ovog teatra. Od osnutka, do 2001. godine KAMERNI TEATAR 55 je takav svoj profil formirao i potvrđivao kroz ukupno 258 premijera.
Status kultnog mjesta bosanskohercegovačke kulturne scene KAMERNI TEATAR 55 definitivno je potvrdio tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995.) kada je, pod vođstvom direktora i redatelja Gradimira Gojera, u opkoljenom Sarajevu bio predvodnik i lučonoša onoga što se, u zemlji i svijetu, s divljenjem opisivalo sintagmom "kulturni otpor agresiji" i prepoznavalo kao civilizacijski superioran odgovor na barbarizam kojem su bili izloženi. Ispunjavajući se u nezamislivo teškim uslovima i doslovno pod granatama i svijećama, i iz dana u dan, pred brojnom i odanom publikom, misija pozorišne igre nikada valjda u povijesti nije nailazila na zahvalniji odgovor ni imala potpuniji i dublji smisao i opravdanje postojanja. Ostaće za historiju zapisano da je tokom rata KAMERNI TEATAR 55 imao 28 premijera u okviru repertoara koji nije pravio kompromise s ideološkim, nacionalnim, vjerskim ili političkim uticajima.
1983. - Od eksplozije gasa u rudniku uglja blizu turskog grada Eregli poginulo 96 rudara.
1989. - Kina objavila vanredno stanje u Tibetu poslije trodnevnih antikineskih nereda u toj južnoj planinskoj provinciji.
1989. - Iran prekinuo diplomatske odnose sa Velikom Britanijom zbog objavljivanja knjige britanskog pisca indijskog porijekla Salmana Ruždija "Satanski stihovi" u kojoj je islam, prema iranskom tumačenju, izvrgnut poruzi.
1991. - Snage lojalne iračkom predsjedniku Sadamu Huseinu - prema zapadnim izvorima - u Basri i drugim gradovima na jugu Iraka pogubile najmanje 400 učesnika pobune protiv centralnih vlasti.
1995. - Njemački ratni veterani i njihovi američki ratni protivnici, koji su ih porazili, zajednički su u Remagenu obilježili poluvjekovni jubilej poraza njemačke vojske na Rajni, kojim je ubrzan slom nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu.
1996. - Trojica pripadnika američkih oružanih snaga osuđena na zatvorske kazne od 6,5 do sedam godina zbog toga što su 1995. silovala jednu 12-godišnju djevojčicu na Okinavi, što je izazvalo talas ogorčenih protesta i zahtjeva da američka vojska napusti to japansko ostrvo.
1998. - Italijanski vojni sud osudio bivšeg njemačkog SS kapetana Eriha Pribkea na doživotnu robiju, proglasivši ga krivim za najgore zvjerstvo tokom Drugog svjetskog rata u Italiji - masakr u Adreatinskim pećinama u blizini Rima.
1999. - Umro američki filmski režiser Stenli Kjubrik, jedna od najkontroverznijih ličnosti svjetskog filma, čija je ambicija bilo stvaranje samo "konačnih djela" - savršenih proizvoda. Filmovi: "2001: odiseja u svemiru", "Paklena pomorandža", "Dr Strejndžlav", "Spartak", "Ubijanje", "Uzaludna pljačka", "Staze slave", "Lolita", "Beri Lindon", "Isijavanje", "Ful metal džekit", "Široko zatvorenih očiju".
2000. - Međunarodne snage na Kosovu preuzele su nadzor u graničnom pojasu na jugu Srbije nakon što su u tom području izbili sukobi između srpske policije i Albanaca.
2000. - Četrnaest Srba i sedam francuskih vojnika Kfora povrijeđeno je u pucnjavi u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice.
2001. - Visoki predstavnik u BiH Volfgang Petrič smijenio Antu Jelavića sa mjesta člana Predsjedništva BiH, Ivu Andrića Lužanskog kao delegata u Predstavničkom domu, te Marka Tokića i Zdravka Batinića sa svih funkcija. Njima je zabranjeno da obavljaju bilo koju funkciju kao i da izlaze na izbore.
2003. - Godišnjica smrti Mehmeda Alagića - generala ARBiH
Mehmed Alagić je rođen u selu Fajtovći, opština Sanski Most, 08.07.1947. g. od majke Fermane Cerić i oca Redže.
Po izbijanju agresije na BiH bio je u sastavu 17. krajiške brigade kada ustrojava vojsku i postaje komandant Operativne grupe ( OG ) Bosanska krajina. Nakon kratkog vremena postaje komandant 3. Korpusa Armije RBiH. Na toj dužnosti ostaje kratko jer na njegovu incijativu dolazi do formiranja 7. korpusa Armije BiH. Postaje komandant 7. Korpusa ARBiH gdje biva unaprijeđen u čin generala Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Mehmed Alagić je, uz generala Dudakovića, prvi koji je od jednoga Korpusa napravio zaokruženu cjelinu. Sedmi korpus, sada se to može reći, napravljen "od nade". Skupa sa nekoliko krajiških komandanata (prije svega Fikretom Ćuskićem, Sakibom Mahmuljinom, Asimom Koričićem, Rasimom Imamovićem), Alagić je "pozajmio" nekoliko brigada iz vec postojećih Korpusa, i uz jezgro, 17. krajišku, oformio nekoliko novih. Korpus je ubrzo dobio naziv "krajiški", mada u njemu Krajišnici, po broju, nisu dominirali. Ali, dominirala je ogromna želja Mehmeda Alagića, Ćuskića, i svih drugih Krajišnika da se krene prema Krajini.
Travnik nije bio mjesto iz kojeg se najbliže dolazi do Bosanske Krajine, ali je, po Alagićevoj logici, bilo baš najbliže preko Vlašića! Prostor Travnika je bio nemjerljivo strateški značajan, na njemu su se presijecale silnice želja Tuđmana i Miloševića. Alagić im nikad nije dopustio da ostvare svoje želje. Zaokruživanje Sedmog Korpusa kao cjeline Alagić je izveo brzo i energično. Alagić se vodio logikom: sve za odbranu. On nije polagao račune ni općinskim ni regionalnim ni državnim organima, oni su račune polagali njemu. Svi privredni resursi u regionu bili su u službi i "pri ruci" Sedmom Korpusu. Gotovo da nije bilo vojnosposobnog čovjeka koji nije bio mobiliziran. Svaki čovjek, po Alagiću, ima svoje mjesto u odbrani zemlje. U vrijeme velikih operacija, kakva je na primjer bila "Vlašić" cjelokupno stanovništvo Travnika je bilo u službi Sedmog Korpusa: od vojnika, preko radnih vodova, do žena koje su spremale hranu za borce.
Sva ta organizacija, vjera u Boga su na kraju pomogle realizaciju jedne od najvažnijih akcija Armije RBiH, oslobođenje planine Vlašić.
Mehmed Alagić je vodio neprekidno borbe i sa Hrvatskim vijećem odbrane i četnicima i redao uspjeh za uspjehom. Oslobađajući mnoga sela i gradove u srednjoj Bosni dolazi do Sankog Mosta, gdje zajedno 5. i 7. Korpus ARBiH pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovića i Mehmeda Alagića, ulaze u Sanski Most u noći sa 9. na 10. oktobar 1995. godine.
Poslije rata, na vlastiti zahtjev, biva penzionisan i prihvaća se dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika općine Sanski Most. Sanski Most postaje utočište za sve prognane Bošnjake iz 51. opštine BiH.
Generalovo srce prestaje da kuca u večernjim satima 07.03.2003. g. u Sanskom Mostu. Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred oko 20 000 ljudi koji su došli iz čitave BiH. Ukopan je u mezarju Fajtovačke džamije.
Bit će upamćen kao ratnik i prvi poslijeratni gradonačelnik Sanskog Mosta.
2003. - Zamrznuti bankovni računi srpskog biznismena Momčila Mandića i predsjednika Skupštine grada Srpsko Sarajevo Milovana Bjelice zbog "postojanja jasnih dokaza" o njihovoj umiješanosti u mrežu koja pomaže skrivanje Radovana Karadžića. Američki ambasador u BiH Kliford Bond saopštio da su SAD, u skladu sa izvršnom uredbom američkog predsjednika, blokirale imovinu Momčila Mandića i Milovana Bjelice, te "Manko oil kompani" i "Privredne banke" Srpsko Sarajevo.
2003. - Pripadnici SFOR-a ušli u vojne kancelarije u zgradi Narodne skupštine Republike Srpske i Generalštaba VRS. SFOR saopštio da su akcije usmjerene protiv "antidejtonskih aktivnosti".
