Islamska deklaracija je nakon Sarajevskog procesa 1983. godine postala zanimljivo i traženo štivo koje se sa zanimanjem čitalo, naravno ne javno. Zanimljivo da se tekst nije bavio jugoslovenskim odnosima nego islamskim svijetom. Ali, Islamsku deklaraciju jugoslovenski komunistički sistem je prepoznao kao političko fundamentalističko štivo. Aliju Izetbegovića je trebalo na svaki mogući način ocrniti u jugoslovenskim, a prije svih u muslimanskim masama. Uslijedili su partijski sastanci, kako je to išlo u jugoslovenskoj zbilji, na kojima se govorilo o muslimanskom nacionalizmu.
Akademik prof. dr. Adamir Jerković/Oslobođenje
Medijska manipulacija
U službi odbrane države se našla tadašnja jugoslovenska štampa koja je, kao i u svim državama socijalizma, bila na prvoj liniji odbrane sistema. Ona je bila pod nadzorom agitpropovskog sistema. Alija je bio kriv zbog istrajavanja na veličanju Boga, jer se ovo kosilo sa fundamentalnim jugoslovenskim ateističkim principom. Iako je sadržaj Islamske deklaracije predstavljao suviše idealiziranu priču koja je bila usmjerena prema islamskomsvijetu, a ne prema Jugoslaviji, o čemu mi je kasnije pričao i sam Alija Izetbegović, komunistički apologeti su i u njoj prepoznali i poziv za nametanje islamske Bosne i Hercegovine na njegovim principima. U međuvremenu su trinaestorica bošnjačkih intelektualaca osudeni 18.7. 1983. pred Višim okružnim sudom u Sarajevu za djela protiv naroda i države.
Ovo je bio jedan od posljednjih velikih kontroverznih političkih procesa u raspadajućem komunističkom sistemu. Proces je predvodio sudija Rizah Hadžić, a optužbu za- stupala javna tužiteljica Edina Rešidović. Pošto nisu imali argumenata za optužbe, dokaze su morali iznuditi od optuženih i svjedoka, uz medijske manipulacije i kampanju. Cilj je bio da se lažima uvjeri javnost da se radi o neprijateljima države, socijalističkog samoupravljanja i bratstva i jedinstva. Svi optuženi su proglašeni krivim.
Dobili su ukupno 89,5 godina zatvora. Alija Izetbegović osuđen je na 14, Omer Behmen na maksimalnih 15 godina. Hasan Cengić i Ismet Kasumagić na po 10, Edhem Bičakčić je osuđen na sedam, Džemaludin Latić na šest i po, Husein Živalj na šest, a Salih Behmen, Mustafa Spahić, Melika Salihbegović i Derviš Đurđević na po pet godina, te Đula Bičakčić na šest mjeseci zatvora.
Naredne godine poslije osuđujuće presude u Sjevernoj Americi izlazi njegova kapitalna knjiga "Islam između Istoka i Zapada" 1.Zašto se baš tamo pojavilo ovo štivo?
Knjiga "Islam između Istoka i Zapada" je napisana 1946. godine. Zahvaljujući, prije svega, spretnosti Alijine sestre Azre u vrijeme njegovog hapšenja, rukopis je sakriven na tavanu njihove kuće. Knjigu je dopunio kasnije Alija Izetbegović i izdata je kao štivo namijenjeno svim ljudima koji znaju proniknuti u suštinu stvari ili kako to kaže Predrag Matvejević 2 Izetbegovićev pristup je "sadržavao, uz ostalo, stanovita upozorenja" i da bi bilo dobro "da su kojom srećom, pravovremeno uzeta u obzir. 3 SFR Jugoslavija je bila država sa "ubojitim pendrekom".
Poslije neobjektivnog suđenja u Sarajevu i izricanja višegodišnje kazne, Alija Izetbegović je prebačen u Foču u odjeljenje S-20, gdje su bile smještene najokrutnije ubice. Rigorozna vlast je namjeravala jedno, a zapravo je postigla drugo. Od Izetbegovića su stvorili najpoštovanijeg političkog zatvorenika u zemlji. On se borio svojom prepoznatljivom melanholijom, koja je bila posebno izražajna u predvečerje dana, o čemu piše:
Moja hrabrost opadala je kako je dan tekao. Najniža je bila u predvečerje...
U jednoj svesci zapisivao je bilješke od kojih je 1999. godine nastala knjiga "Moj bijeg u slobodu"4 u kojoj piše o različitim stvarima, o vjeri, politici, knjigama, raznim mislima itd. Sarajevski proces nije prošao mirno u tadašnjoj SFRJ već je izazvao proteste, a beogradski pisci i akademici označili su jugoslovensko pravosuđe "arhetipom egzemplamog kažnjavanja za reč i misao".
Pravnička borba za umanjenje kazne ukazivala je na nezakonitost postupka. Svjetska štampa je pisala o montiranom procesu i osuđujućoj presudi koja je donijeta protiv jednog nezavisnog intelektualca muslimanskih korijena. Ovo je bilo vrijeme zalaska komunističke vlasti koja je oslobodila Aliju Izetbegovića daljeg izdržavanja kazne odlukom Predsjedništva SFRJ 25. novembra 1988. godine.
Propast socijalizma
U zatvorski "staž" mu je upisano pet godina i osam mjeseci. Propast socijalizma u Jugoslaviji se već nazirala. Kraj socijalističkog sistema je bio pred vratima jer su u Evropi počeli da se ruše nedemokratski sistemi u Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Poljskoj, DDR-u i drugim zemljama realnog socijalizma. Srušen je Berlinski zid, Evropa je počela da slobodno diše. Ostali su još Sovjetski savez i Jugoslavija. Ova zadnja zemlja će pretrpjeti veliki slom i izgorjet će u etnonacionalnim ratovima. Ali, svejedno, počeo je da se ukazuje demokratski svijet.
1) Izetbegovićeva knjiga "Islam između Istoka i Zapada u međuvremenu" (1984) je publicirana u SAD-u. U njoj autor govori o srednjem putu u religiji, kulturi i politici.
2) Predrag Matvejević (Mostar, 1932-Zagreb, 2017) bosanskohercegovački i hrvatski književnik i publicist. Bio je član ANUBIH. Najprevođeniji je hrvatski pisac. Njegovo najpoznatije djelo "Mediteranski brevijar“ preveden je na 23 jezika.
3) Rajko Danilović (2002), "Upotreba neprijatelja", Beograd, Montena. Vidjeti detaljnije o hapšenjima Alije Izetbegovića i grupe, str. 272-285
4) Alija Izetbegović, "Moj bijegu slobodu“, Svjetlost, 1999. Vidi detaljnije.
