Najvažnije zatvariti poglavlje mržnje

Brzo pronalaženje maloljetnika koji je ispisivao grafite na ambasadi Bosne i Hercegovine u Podgorici vijest je za pozdraviti.

Malo se šta drugo u Crnoj Gori ima za pozdraviti, izuzmemo li formalnu deklarativnost, kada govorimo o sistemskim naporima u pravcu kreiranja ispravnog civilizacijskog stava i svijesti kod mladih o genocidu i zločinu uopšte a o genocidu u Srebrenici posebno.

Rezultat je toga, što bi trebalo sve posebno da nas zabrine, činjenica da je mržnja sve prisutnija kod mladih i da ovo nije izdvojeni slučaj veličanja i negiranja genocida u Srebrenici, ali ni drugih i drugačijih pokazivanja mržnje kod mladih.

Podsjećam na slučaj u barskoj OŠ "Meksiko" kada je jedan učenik u učeničkoj Viber grupi napisao "Nož, žica, Srebrenica".

Slučaj je, nakon što ga je škola pokušala zataškati, prijavio jedan roditelj, a kasnije ga je javnosti dodatno obznanila i poslanica Bošnjačke stranke u Skupštini Crne Gore, Baranka Edina Dešić.

Škola je događaj negirala, a ovaj savjesni i svjesni roditelj i poslanica Dešić prošli su kroz jednu vrstu javnoga linča i satanizacije, ali i policijska saslušavanja po orkestriranim anonimnim prijavama za "lažno prijavljivanje i izazivanje mržnje". Savjesnog i svjesnog roditelja prijavila je i direktorica škole.

Barsko je tužilaštvo nedavno završilo izviđanje i utvrdilo da je "Noža, žice, Srebrenice" u školi ipak bilo.

Prijave protiv savjesnog roditelja i poslanice Dešić odbačena je ranije, a predmet protiv maloljetnika je kod Višeg državnog tužioca u Podgorici.

Zbog nereda na Zabjelu, kada su grupe građana ulicama Podgorice sa fantomkama na glavi i palicama u rukama tražila Turke, policija je procesuirala 16 osoba. Među njima 11 je maloljetnika.

Ako na stranu stavimo da bi se o kvalifikaciji djela, kojom se dosta relativizuje suština onoga što se događalo na Zabjelu, imalo mnogo šta za reći, činjenica da je toliki broj maloljetnika, koji je sigurno viši od 11, ali nisu svi dokumentovani i procesuirani, ulicama Podgorice vijalo Turke - je duboko zabrinjavajuća.

Maloljetnici, i podgorički i barski, u sudskim će postupcima proći kako će proći.

A kako će proći za mene i nije od suštinske važnosti jer oni su, ako mene pitate, takođe žrtve.

Oni su žrtve nacionalističko fašističke ideologije, sa jedne, i nesposobnosti i nespremnosti društva da se sa njom suoči sistemski i sistematski, sa druge strane.

Akcija policije je, ponavljam, dobra i za pohvalu.

Važno je i da tužilaštvo i sud ovakve stvari uvijek nazovu pravim imenom i shvate veliku društvenu opasnost ovih djela.

Ipak, to je bavljenje posljedicama, a ne uzrocima.

Ozbiljna društva, osim bavljenja posljedicama, jasno i nedvosmisleno pokazuju stav i fokusirana su na rješavanje uzroka.

A uzroci ovdje, osim što imaju duboko korijenje, imaju i redovnu prihranu i zalivanje, što bi rekli agronomi.

Bavljenje uzrocima i jasno pokazivanje stava bilo bi da genocid u Srebrenici bude sadržajnije i jasnije obrađen kao dio obavezne nastave u školama, a osuđeni za genocid da u udžbenicima iz kojih uče naša djeca budu nazvani pravim imenom - zločincima.

Bavljenje uzrocima bi bilo da škola, kao vaspitno - obrazovna ustanova, uči naše mlade da je zločin poput genocida u Srebrenici gnusni anticivilizacijski čin koji zaslužuje najoštrije osude, da je slavljenje zločina neprihvatljivo za svako civilizovano društvo i da je važno ukazivati na svako takvo ponašanje.

Bavljenje uzrocima i jasno pokazivanje stava bilo bi i da neko na odgovornost pozove upravu škole koja je zataškavala slavljenje genocida u Srebrenici.

Bavljenje uzrocima i jasno pokazivanje stava bila bi snažnija reakcija ne samo nadležnih nego i cijele "proevropske" političke javnosti na skandaloznu emisiju "Srebrenica - anatomija obmane" emitovanu na TV Adria.

Bavljenje uzrocima i jasno pokazivanje stava bila bi zabrana skupa u Zaostru za koji se znalo da će na njemu biti veličana četnička ideologija i podignut spomenik jednom od najvećih zločinaca na ovim prostorima - Pavlu Đurišiću, oduzimanje spomenika na licu mjesta i procesuiranje onih koji to rade, a ne prijateljski dogovor sa onima koji slave i podižu spomenik zločincu - da ga sami, kada završe "obred", uklone.

Sve dok ne bude takvog pristupa i dok niko ne bude odgovarao, makar u smislu profesionalne odgovornosti, za zataškavanje ovakvih slučajeva i neizvršavanje obaveza naši mladi će ponašanje države shvatati kao odobravanje, a deklarativne osude genicida kao nužan i iznuđen stav i još jedan korak na EU putu.

Njihovu svijest nastaviće da formiraju agresivni mediji i društvene mreže koje, na primjer, ovih dana besomučno heroizuju prije neki dan preminulog ozloglašenog četničkog vojvodu i jednog od komondanata sramne i zločinačke opsade Sarajeva.

Dodatnu konfuziju mladima predstavlja i činjenica da su neki od tih medija, bez ikakve dileme, povezani ideološki, vlasnički i uređivački sa političkim partijama čiji lideri preko njih komuniciraju sa glasačima svoje stvarne stavive i time relativizuju zvanične izjave i stavove koji im služe za zatvaranje poglavlja i evropski outfit.

Tako zbunjeni i prepušteni agresivnim metodama vaninstitucionalnog formiranja svijesti i institucionalnoj dezorjentisanosti mladi će se, naravno, zahvaljivati ratnom zločincu za ubijanje, klanje, silovanje, progone, masovne grobnice i ostale zločine, ganjati po Podgorici Turke i pjevati ode zločinima i zločincima i sa onim starijim će im podizati spomenike.

Poglavlje mržnje je najvažnije poglavlje koje moramo zatvoriti, a zatvoriti ga možemo samo istinom i institucionalnom borbom za istinu.

Ako to ne uradimo za sve drugo možemo slobodno, kao i za ono ekspresno prekrečavanju grafita na ambasadi Bosne i Hercegovine u Podgorici, reći: Džabe ste (pre)krečili.