Uprkos zvaničnoj zabrani Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine i činjenici da je protiv njega u toku krivični postupak za napad na ustavni poredak, Milorad Dodik, zajedno sa Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem, jutros se pojavio u kasarni Kozara.
Prisutni su bili na ceremoniji povodom obilježavanja Dana vojske Republike Srpske i Trećeg pješadijskog (RS) puka Oružanih snaga BiH – formacije koja formalno djeluje u okviru jedinstvenih oružanih snaga, ali u praksi sve češće postaje platforma za secesionističke poruke.

Iako je ministar odbrane Zukan Helez još prošle sedmice izdao izričito naređenje da se ovoj trojici — koju s pravom naziva bjeguncima od pravosuđa — zabrani ulazak na vojne lokacije, zabrana je ignorisana. Ne samo da su ušli, nego su i govorili, pozirali, nazdravljali. U kasarni koju plaćaju svi građani ove zemlje, uključujući i one čiji su najmiliji pobijeni u zločinima koje Dodik uporno negira.
Ono što je Dodik izgovorio pred vojnicima i oficirima Oružanih snaga BiH predstavlja otvoreno ruganje žrtvama i još jedan udar na ustavni poredak. Žalio je za ukidanjem Vojske RS – formacije koja je, između ostalog, odgovorna za genocid u Srebrenici i masovne zločine širom BiH.

VRS je iz rata izašla časno, pokazala je karakter narodne i miroljubive vojske", izjavio je bez trunke srama.

Negator genocida koristi kasarnu za politiku: Dodik žali za Vojskom RS i prijeti državnom poretku

To je isto kao kada bi osuđeni ratni zločinci hvalili svoje čete sa zatvorskih govornica, samo što je razlika u tome što Dodik nije u zatvoru – još.
Njegova retorika bila je jasna: osporavanje državne hijerarhije i direktno ohrabrivanje vojnog kadra da se ne povinuje civilnoj komandi.

Vojska nema šta da se bavi sudovima i tužilaštvima - kazao je, iako je upravo to suština vladavine prava – da niko, pa ni vojska, nije iznad zakona.

etorička manipulacija kojom pokušava odbraniti “časnost” Vojske RS u trenutku kada se širom svijeta obilježavaju godišnjice najstrašnijih zločina, nije samo provokacija – to je pokušaj revizije historije, institucionalizacija poricanja i politička destabilizacija države.
U tom kontekstu, izostanak reakcije komandne strukture OS BiH – posebno nakon što su imali jasnu naredbu i spremnu vojnu policiju za intervenciju – postaje pitanje za ozbiljnu istragu. Ministar Helez već je najavio krivične prijave protiv odgovornih, ali ako se one ne pretvore u djelotvorne sankcije, onda su i one samo još jedan papir u ladici već urušenog pravnog poretka.

Dodik danas nije došao sam. Doveo je sa sobom poruku: institucije BiH su za njega nevažeće, pravosudne presude irelevantne. Došao je u kasarnu ne da oda počast vojnicima, već da ponizi državu.

I dok on nazdravlja s mjesta gdje mu je bio zabranjen ulaz, porodice žrtava iz Prijedora, Srebrenice, Foče, Zvornika i drugih mjesta gledaju kako se legalni okvir ove države raspada pred očima.
Ostaje pitanje: koliko još puta pravna država može biti javno ponižena prije nego što prestane postojati i kao fikcija?