Postale su uobičajena pojava, tihi teret koji građani, iako sve teže, još uvijek mirno podnose. No, mirnoća je iluzorna, jer podaci Agencije za statistiku potvrđuju brutalnu realnost: pritisak na kućne budžete ne jenjava, već raste iz mjeseca u mjesec.
U junu su cijene proizvoda i usluga porasle za 0,3 posto u odnosu na maj, dok je godišnji rast cijena dosegao zabrinjavajućih 4,6 posto. Najveći udar ponovo trpi hrana, čije su cijene u odnosu na juni prošle godine skočile za nevjerovatnih 10,8 posto. Hljeb, brašno, meso, riba, piletina, puter, ulje i dio poljoprivrednih proizvoda – sve je to danas skuplje, ostavljajući iza sebe sve manju kupovnu moć građana.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović ne ostavlja mnogo prostora za optimizam.
U ova luda vremena u svijetu, možemo se samo uzdati 'u se i u svoje kljuse'. Živimo u eri koju će preživjeti onaj ko ima hranu, vodu i energiju, a onaj ko nema – neće", sumorna je Pavlovićeva dijagnoza
On objašnjava da su poskupljenja složen rezultat globalnih faktora poput klimatskih promjena i nedostatka radne snage u poljoprivredi. Međutim, Pavlović prst upire i u domaće aktere: "neznanje i nerazumijevanje domaćih institucija, izostanak mjera zaštite domaće proizvodnje i činjenica da ne znamo organizirati proizvodnju hrane, pa ona ni približno ne zadovoljava potrebe stanovništva."
Ova kritika upućena je direktno političkim elitama koje, čini se, ne uspijevaju, ili ne žele, zaštititi vlastito stanovništvo.
Dok se građani bore s preživljavanjem, državne institucije ostaju pasivne, bez konkretnih strategija za ublažavanje inflatornog udara. Gdje su mjere za poticanje domaće proizvodnje? Gdje je jasna vizija kako osigurati prehrambenu sigurnost u zemlji koja ima značajne poljoprivredne potencijale? Odgovori izostaju.
Pavlović nudi jasan, iako bolan, zaključak: "Promjena postojećih koalicija je jedino rješenje. Ako su ljudi zadovoljni s ovima koje imaju, neka tako i žive. Ako nisu zadovoljni, neka ponesu odgovornost. Nemojte prodati glas za 50 maraka ili porciju pečenja."
Dok se političari bave koalicijama i podjelama, realnost na terenu postaje sve teža. Cijena nebrige vlasti plaća se kroz prazne novčanike i sve veću neizvjesnost građana. Pitanje je koliko će dugo građani BiH mirno "trpjeti" prije nego što njihovo "kljuse" u potpunosti iznemogne.
