U trenucima kada priroda oblači svoje najtoplije tonove, zlatne krošnje drvoreda, smaragdne površine vode i lagani sloj jutarnje magle stvaraju prizor koji izgleda gotovo nestvarno i dostiže vrhunac svoje ljepote.
Smješteno podno veličanstvene planine Igman, ovo prirodno čudo stoljećima je izvor mira i inspiracije, ali u jesen, sve poprima novi, melankolični ritam. Šum vode i lišća koje pada stvaraju tihu simfoniju, dok se duga, slikovita aleja koja vodi do izvora pretvara u filmsku scenu prekrivenu raskošnim tepihom od raznobojnog lišća.
Bh. fotograf Boris Trogrančić, poznat po hvatanju esencije bh. pejzaža, posjetio je Vrelo Bosne tokom svog fotografskog puta kroz centralni dio zemlje. Iako mnogi ovo mjesto smatraju "izlizanim" zbog njegove popularnosti, Trogrančić tvrdi da Vrelo Bosne ima nevjerovatno mnogo toga da ponudi, posebno u zlatnim bojama oktobra.
Kroz moj objektiv, Vrelo Bosne u oktobru pokazuje svoj karakter – mirno, dostojanstveno i melanholično. Osjećao sam se predivno. To je idealno mjesto za porodični odmor”, istakao je Trogrančić, posebno pohvalivši čistoću okoliša: “Sve je čisto, bez smeća, što je za svaku pohvalu.
Trogrančićev objektiv je zabilježio i ono što prolazniku lako promakne.
Iz zraka se jasno vidi sklad prirode i njena veličina, dok pogled sa zemlje otkriva detalje: kap rose na lišću, savršena refleksija drveća u bistrom toku, i pokoji labud koji spokojno klizi površinom vode, upotpunjujući ovu idilu, opisao je fotograf.
Ovo mjesto, koje mnogi posjećuju tokom vrelih ljetnih mjeseci, u jesen dobija poseban, intimni šarm. Manje gužve donosi više tišine, a posjetitelj ima osjećaj da je svjedok nečega prolaznog, ali duboko lijepog.
Jesen na Vrelu Bosne nas podsjeća da priroda zna kako da bude i nježna i veličanstvena u isto vrijeme. To je savršena kulisa za punjenje baterija prije nadolazeće zime, zaključio je Trogrančić.
Foto: Boris Trogrančić
