U samom centru Sarajeva, na lokaciji spomen-obilježja „Vječna vatra“, danas je zabilježen sramotan čin skrnavljenja jednog od najvažnijih simbola grada.

Nepoznati muškarac popeo se na spomenik, čime je izazvao ogorčenje građana koji su se u tom trenutku nalazili u prolazu, piše Crna-Hronika.

Prema informacijama s terena, okupljeni građani su šokirano posmatrali događaj, a pojedini su o svemu obavijestili policiju. Ubrzo su reagovali policijski službenici Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, koji su izašli na lice mjesta i udaljila ga sa lica mjesta.

Motivi ovog čina za sada nisu poznati.

„Vječna vatra“ predstavlja simbol oslobođenja Sarajeva i žrtava fašizma, te ulazi među najosjetljivija spomen-obilježja u Bosni i Hercegovini.

Ovakvi incidenti uvijek izazivaju snažne reakcije javnosti.

Dalji detalji bit će poznati nakon zvaničnog saopštenja MUP-a KS.

U današnjoj ulici Maršala Tita u 16. stoljeću, toanije 1515. godine, Ćemal-beg sagradio je džamiju koju su u narodu prozvali Ćemaluša.

Po njoj je ubrzo i čitav kvart prozvan Ćemaluša, što je u osmanlijskom razdoblju bio i službeni naziv ove ulice.

Danas je najpoznatija po imenu Ulica Maršala Tita, koje nosi od 6. aprila 1946. godine, kao i po spomeniku antifašističkim osloboditeljima grada Sarajeva.

Impozantna i središnja zgrada u Ćemaluši prvobitno je služila kao hotel, a izgrađena je 1985. kao autorsko djelo poznatog arhitekte Karla Paržika. Nad ulicom je dominirao balkon ove zgrade s profiliranim stubovima povezanim lukovima, te je imao tri ulaza, s južne, zapadne i sjeverne strane.

Od jednog od najpoznatijih arhitekata, rođenog Zagrepčanina i čuvenog stanovnika Sarajeva, prof. Juraja Najtharta, zatraženo je da napravi spomenik koji će biti predstavljen u okviru otvorenja pruge Bosanski Šamac – Sarajevo.

Arhitekta je jedinstvenim rješenjem napravio spomenik osloboditeljima Sarajeva, koji je već dugi niz desetljeća privlači građane i posjetitelje grada. Najthart je frontalni ulaz u zgradu ispod terase zatvorio nišom, u kojoj je u tri boje ispisao tekst koji i danas stoji.

Plamen je stavljen kao počast palim borcima, ali je ujedno simbolizirao grb Jugoslavije. Ovako, Najthart ne samo da je sačuvao objekt Karla Paržika, već je i ovjekovječio kultnu terasu, koja i danas služi kao pozornica za govore, kulturna zbivanja i razne spektakle.

Sarajlije su prihvatile novi spomenik na sebi specifičan način i brzo je postao okupljalište mladih. Tako su ga ispočetka prozvali „Guma koja gori“, jer je metalni krug zbog sagorijevanja znao pocrnjeti.

Vječna vatra službeno je otvorena i javnosti predstavljena 27. novembra 1947. godine, istovremeno s otvorenjem željezničke pruge Bosanski Šamac – Sarajevo.

Plamen na spomeniku ponekad se znao i ugasiti zbog tehničkih problema, a njegovo najduže gašenje bilo je tokom opsade grada.

Vatra na spomeniku se gasila, ali je u srcima Sarajlija vječno usađen plamen multietničkog i slobodnog grada.