Ako ste ovih dana svratili na pijacu u nadi da ćete „jeftinije proći“ nego u marketu – velika je šansa da ste se vratili kući s praznom kesom i punim pritiskom. Cijene voća i povrća na tržnicama širom Bosne i Hercegovine – pa tako i na banjalučkoj Gradskoj tržnici – više ne prate sezonu, ni logiku, a bogami ni zdrav razum.
Jagode, tradicionalni proljetni luksuz, još uvijek drže cijenu od 9 do 10 KM po kilogramu – i to ako imate sreće. Iako su do sada bile simbol skupog sezonskog voća, sada su ih prestigle cijene grožđa, koje su – držite se – od 12 do 15 KM za bijelo, a crno nešto „skromnije“, od 6 do 7 KM.
Da, dobro ste pročitali: 15 maraka za kilogram grožđa. Ako ste slučajno pomislili da je to ono organsko, uzgojeno na našim padinama – nije. To je ono grožđe iz drvene gajbe, izloženo prašini, rukama i sparini.
Suho voće? Još veći šok za novčanik. Očišćeni orasi 19 KM, lješnjak 23, a bademi – kao da su uvezani direktno s Beverly Hillsa – 25 KM po kilogramu. Ako poželite napraviti zdrav kolač – bolje odmah izvadite kreditnu karticu.
Ni povrće nije zaostalo. Mladi luk 7 KM, karfiol 6, blitva i paprika po 5 do 6, a bijeli luk – kojem se ionako pripisuje moć da tjera sve osim inflacije – od 12 do 15 KM. Dakle, za pristojan povrtni obrok, treba vam račun koji bi nekad bio rezervisan za svečanu večeru.
Paradajz, tikvice, salata – sve po “premium” cijenama. Celer i peršun, inače začini koje domaćice stavljaju šakom, sad se važu kao zlato – 10 KM po kilogramu.
Dok prodavači pravdaju cijene „teškom nabavkom“, „lošim vremenom“ i „visokim ulaznim troškovima“, građani sve češće komentarišu da su pijace postale prostor luksuza, a ne narodne ekonomije. Nekad se na pijacu išlo da se „nešto uštedi“ i da se kupi „domaće i svježe“. Danas se ide više iz navike, ili – ako baš ne možete bez zelenih listova salate.
Na pijaci više ne tražiš gdje je bolje, nego gdje je manje loše - komentariše jedna penzionerka dok gleda celer koji više ne miriše ni na zdravlje ni na narod.
I dok političari govore o ekonomskom oporavku i stabilnosti, realnost na tržnicama je sve – samo ne stabilna.
Cijene skaču iz sedmice u sedmicu, bez da iko od nadležnih objasni – kako to da je luk skuplji od piletine, a voće postaje statusni simbol?
U međuvremenu, domaćini zbrajaju: za voćnu salatu – možda bolje da posluže vodu s kriškom limuna. Ako ga mogu priuštiti.
Jer danas, ni pijaca više nije za običnog čovjeka.
