Kada se nađete u nebranom grožđu, na samom dnu. Kada vam ništa ne ide od ruke, i kada se maleri redaju jedan za drugim, kao što su poskupljenja u Bosni i Hercegovini, obično se svi dobro zamislimo i preispitujemo gdje smo pogriješili, pa se našli u ovakvoj situaciji.
"Ko nas je kleo, nije dangubio!". Ovako bi se, u nekoliko riječi, mogao opisati sadašnji život Bosanaca i Hercegovaca. Kad bismo sve negativnosti nabrajali, potrajalo bi. Osvrnut ćemo se na neke, one koje najviše bole.
Struja je poskupjela, i to više od onoga što su "zvanično" naveli. I ne samo to, već nas, kao da ljudi nisu dovoljno oštećeni, još i kritikuju jer smo se usudili reći istinu.
Građani su, po ko zna koji put, obmanuti od strane aktuelne vlasti. Opet su ih prevarili! Premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić, još je ranije najavio "cunami" s cijenama električne energije. Njegova vizija, čini se, svodi se na cinično "zašto da se bilo ko žali na račun ako je uključio klimu?“. Pa, da... uzmi račun, maši s njim i rashlađuj se.
Dok premijer ironično preporučuje mahanje računima, Elektroprivreda BiH uvodi nove tarife: zelene, plave i crvene, tvrdeći jedno, dok na dostavljenim računima matematika priča sasvim drugu priču.
Na jednotarifnom mjerilu, stara cijena za potrošače do 300 kilovat-sati iznosila je 0,0818 KM, a nova je 0,0908 KM, što predstavlja povećanje od 11 posto. Oni koji troše od 300 do 1000 kilovat-sati plaćat će 14,66 posto više, dok će oni s potrošnjom preko 1000 kilovat-sati mjesečno platiti čak 18,33 posto više. U praksi, domaćinstvo koje je trošilo 500 kilovat-sati električne energije po starom računu plaćalo je 40,9 KM, a po novom 46,9 KM – što je 13 posto više.
Očito, "zvanična" matematika i stvarni računi nemaju dodirnih tačaka, a građani su ti koji plaćaju cijenu te neusklađenosti.
I sa poskupljenjem struje nije kraj. Ovo je samo nastavak agonije za građane, ali i priprema za novi val još većih cijena – svega.
Kako će preživljavati, kupovati lijekove i namirnice, te plaćati račune, ne znaju, posebno penzioneri kao najugroženija kategorija stanovništva. Statistika, cinično, bilježi blagi porast prosječne plaće u entitetima.
Međutim, dok su plaće za mjesec dana porasle od 10 do 15 maraka, što nije dovoljno ni za jedan ručak, potrošačka korpa dostigla je rekordnih 3.180 maraka. Sve ono što su dosad vlasti u BiH uradile, a odnosi se na ograničavanje cijena i zamrzavanje, nije imalo velikog efekta. Nešto se mora uraditi mnogo više, može se mnogo više, samo je pitanje da li aktualna vlast na nivou Bosne i Hercegovine to zaista želi.
Prognoze ekonomista za predstojeću jesen nisu nimalo svijetle. "Što smo siromašniji, plaćamo veću cijenu i nažalost taj trend će se nastaviti," smatraju ekonomisti.
Vlada, očito, nema mehanizme da zaštiti stanovništvo. Nažalost, crna perspektiva je da će cijene sve brže rasti uporedo s rastom siromaštva.
Da bi četveročlana porodica u BiH mogla normalno živjeti uz navedenu potrošačku korpu, neophodno je da oba supružnika imaju platu od 1.700 do 2.000 KM ili da se uspješno bave privatnim poslom. Tu je, naravno, i još jedna, ipak manje vjerovatna opcija – da barem jedan član porodice bude profesionalni političar ili direktor državne institucije.
Ovaj cinizam, ova obmana i ovo očigledno nečinjenje vlasti prema vlastitim građanima, u trenutku kada su na samom dnu, samo produbljuju jaz nepovjerenja. Pitanje je dokle će građani trpjeti ovakav tretman, i hoće li se ikada probuditi iz letargije u koju ih je gurnula politika koja im konstantno obećava bolje sutra, dok ih svakim danom gura sve dublje u ponor.
Jer, kada se nađete u nebranom grožđu, a oni koji bi vas trebali izbaviti samo vam dodatno sipaju so na rane, ostaje samo gorak okus prevare i razočaranja.
