Nisveta Pandur iz Konjica zna kako duša zatreperi kada se sjeti da nema svog doma, ne zato jer ga nije imala, nego zato jer ga još traži. U stravičnim poplavama koje su pogodile našu domovinu prošle godine Nisveta je izgubila svoj dom, a njena duša čezne za domom i duševnim mirom!
Prije sam živjela u Dobričevićima, kod Buturović-Polja. Zbog poplava smo došli ovdje, u Kapelu. Ma vidiš gdje živim, ne treba meni ništa osim da imam svoju kuću, svoj plac. Moja kuća je stradala u poplavama, ništa od nje više nema - kazuje nam Nisveta.
Nisveta je cijelog života vodila tihu, ali hrabru borbu da sebi i svojoj porodici osigura barem ono najosnovnije. Radila je neumorno, sijala i sadila s vjerom da će trud donijeti mir i sigurnost njenim najmilijim. A onda, preko noći, sve što je gradila nestalo je.
Danas je bez supruga, ostala je sama sa svojim sinovima. Dani prolaze, nada se boljem sutra, traži tračak nade u trenutnoj tami koja je okružuje. Već godinu je njena najveća briga i jedina želja novi dom, dom u kojem bi ponovo mogla osjetiti sigurnost, toplinu i mir koji zaslužuje.
Ako niste uspjeli pogledati Nisvetinu priču premijerno, kliknite na link iznad teksta i saznajte više.
