Nakon višegodišnjeg političkog, institucionalnog i zakonodavnog zastoja, Federacija BiH konačno je dobila Posebni odjel za borbu protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala.
Formiran pri Federalnom tužilaštvu i Vrhovnom sudu FBiH, ovaj odjel najavljen je kao prekretnica, kao institucionalni mehanizam koji će omogućiti efikasnije procesuiranje najsloženijih predmeta koji su godinama čekali sudski epilog. Ali, u zemlji u kojoj su slične inicijative često služile kao dimna zavjesa za zadržavanje statusa quo, opravdana je doza nepovjerenja.
Bit će zanimljivo pratiti rad ovog tijela i prezentovati javnosti važne informacije o, moguće je, zaboravljenim predmetima. Pitanje je – hoće li ovaj odjel biti stvarni alat pravde ili još jedan simbol propale ambicije?
Komentar pruža Denis Džidić, izvršni direktor BIRN-a, koji upozorava da entuzijazam treba biti praćen zdravom dozom opreza:
Važno je da se nastavi pritisak i da dobijemo više informacija o tome na koji način će Odjel raditi na predmetima koje ima i eventualno uspjeti negdje da pokrene pitanje svih onih vrlo problematičnih obustava koje su se godinama ranije dešavale. Zaista imamo bezbroj slučajeva, afera, o kojima je pisano i jako mnogo dokaza, dostupno javnosti a koji su obustavljeni na kantonalnom nivou. Važno je vidjeti da li će kroz ovaj mehanizam moći da se podnose bilo koje vrste žalbe, preispitivanja eventualno novo razmatranje i novi dokazi kako bismo vidjeli da li možemo dobiti suštinsku određenu promjenu procesuiranja korupcije na području Federacije BiH.
Važno je napmenuti da ovo nije odjel koji će raditi potpuno van svega što mi imamo u pravosuđu. On će biti dio federalnog tužilaštva, dio kompletnog sistema i već smo imali iste probleme sa ovim USKOK-om kao što smo imali sa svim drugim dijelovima pravosuđa u smislu imenovanja, prekršenih rokova i u smislu netransparentnosti.
Od 450 preuzetih predmeta, većina se odnosi na korupciju, organizovani i finansijski kriminal. Radi se o slučajevima u kojima su sudovi na kantonalnom nivou odbacili nadležnost, predmetima koji su pred podizanjem optužnica, ali i o predmetima u kojima je već došlo do privremenog oduzimanja imovine.
To su slučajevi koje javnost s pravom percipira kao „zagubljene u sistemu“ i koji već godinama izazivaju frustraciju i nepovjerenje građana u institucije.
Uprkos važnosti ovog poteza, odjel nije počeo punim kapacitetom. Umjesto deset, trenutno radi šest tužilaca, dok su ostala mjesta još uvijek upražnjena zbog žalbi i tek pokrenutih konkursnih procedura. Takav start već otvara prostor za sumnju u ozbiljnost pristupa.
Predsjednica Vrhovnog suda FBiH Vesna Ćosović otvoreno priznaje da su prethodni procesi trajali predugo, često završavali poništavanjem presuda i stvarali negativnu percepciju rada sudova. Drugim riječima – ono što se sada pokušava „popraviti“ zapravo je posljedica dugotrajnog sistemskog propadanja.
U tom smislu, komentar Denisa Džidića otvara ključna pitanja: hoće li ovaj novi mehanizam zaista donijeti promjenu, hoće li se zaboravljeni slučajevi korupcije vratiti na stolove tužilaca i sudija, i najvažnije – hoće li javnost konačno dobiti konkretne rezultate, a ne samo nova obećanja?
Jedanaest godina od donošenja zakona koji je omogućio osnivanje ovog odjela, stigli smo do tačke na kojoj su očekivanja velika, ali je strpljenje javnosti istrošeno.
I upravo zato – transparentnost, pritisak i uporno novinarsko praćenje rada ovog tijela nisu samo poželjni, već neophodni.
Samo tako će ova priča moći završiti na način koji zaslužuju i građani i pravda.
