Razgovarali smo o ključnim politčkim temama koje danas pune stranice medija u Bosni i Hercegovini, među kojima se izdvaja nova konfuzija u vezi sa Miloradom Dodikom. Da li on i dalje ima kapacitet da ostane predsjednik SNSD nakon što ga je Sud BiH pravomoćno osudio na godinu dana zatvora i šest godina zabrane bavljena političkim radom:
Nekoliko stvari se trenutno kristalizira, a jedna od njih je da Milorad Dodik sad drži inicijativu time što stalno proizvodi konfuziju u čemu je vrlo vispren. Također, postaje jasno da je postignuta neka vrsta 'deal-a' koji je on preko posrednika postigao sa Washington-om, što je na neki način logično. Jer, znate EU ima stav ali nema snagu da ga provede, dok Washington nije do sada imao jasan stav ali ima snagu da ga provede. Ipak, vjerujem da se sada preko Atlantika postigao slijedeći konsenzus: prvo nema komadanja BiH, njenog raspada i ne daj Bože nekog rata, a drugo svako u ovoj zemlji mora poštivati odluke Suda. Trenutno, naš je problem što mi ne znamo jasno šta kaže sud, i koji je to sud koji je relevantan.U nekim kontaktima koje ja imam sa međunarodnim predstavnicima njihov je stav da su sad sve nade okrenute prema Ustavnom sudu koji bi trebao reći da li Dodik može biti predsjednik SNSD-a ili ne, na početku pojašnjava Numanović i dodaje:
Dodik se i sam ponaša kao neko ko zna da ne može biti predsjednik. Zato je i isturio sina, ali je svjestan da mu to rješenje i ne prolazi baš najbolje. Neovisno od toga, on želi da osigura da samo on ostane ključni faktor, glavni akter i osoba koja se pita o svemu. Međutim, i on postaje svjestan da mu ta vlast koji grčevito pokušava da zadrži lagano curi kroz prste. Trebamo se podsjetiti da je ponovo vraćanje SAD u bh. političku arenu zasnovano na faktičkom stanju koje je za njih, kao pragmatike. najvažnije. Vi i sami znate da mi živimo u faktičkom stanju od Dejtona, evo već 30 godina. Dakle, to je modus operandi Zapada. Ovo uključenje SAD-a može možda biti rezultat Dodikovog lobiranja u SAD-u, a može biti i rezultat nesposobnosti vlasti BiH da preuzmu odgovornost i ovdje naprave državu. Priliku za to smo imali u martu. Tad je bila vrlo jasna situacija, čak smo imali i saopćenja u kojima nam se kazalo da vlasti BiH imaju pravo i imaju podršku da djeluju na zaštiti ustavnosti i zakonitosti ove zemlje. Onda su neki od ključnih ljudi ove države ponavljali stalno jednu te istu mantru: Ne smije poginuti ni jedan policajac i Milorad Dodik će biti izoliran u Laktašima. Tad smo izgubili ključni momenat i cijeli ovaj rašomon je u stvari na nama, konstatuje Numanović.
Pojašnjavajući eventualni uspjeh lobiranja za Dodika i isplativosti uplačenih iznosa u milionima dolara od poreskog novca svih nas, Numanović podsjeća:
Šta god ko mislio o Dodiku, a ja mislim sve najgore i mislim da imam dobre argumente za to, on radi. On ima cilj, ima strategiju i ima plan koji ostvaruje. Nažalost, on nije u tome sam. Ima barem dvostruku pomoć ovih separatističkih pokreta i politika u BiH, a pri tome mislim i na Dragana Čovića koji je vrlo bitan instrument, te politike koje provodi zvanični Zagreb i naročito Beograd. A onda na to sve imate i ovo što zovemo naša reprezentacija i pri tome ću biti vrlo jasan – tu ne mislim samo na poziciju nego i na opoziciju. Sjetite se samo saziva Vlade Kantona Sarajevo sa premijerom Berizom Belkićem nakon agresije i sadašnjeg Vijeća ministara. Ne pada mi na pamet ni za tren da kompariram te dvije Vlade jer ne bih želio ni na kakav naćin da uvrijedim gospodina Belkića. Ali, tu smo gdje smo, govori Numanović.
Svakako pogledajte cijeli razgovor i saznajte i druge relevantne i interesantne detalje u vezi sa unutrašnjom bh. politikom i načinom na koji se ona posmatra izvana.
