Njegova reakcija na govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića u Briselu još je jedna lekcija iz populizma, ali i svjesnog ignorisanja ustavnog poretka države kojom, bar formalno, suupravlja.
Dodikova tvrdnja da je sve što je Komšić izgovorio "laž" postala je standardni refleks. Međutim, kada Komšić upozorava na planove o blokadi institucija i onemogućavanju finansiranja izbora 2026. godine, on ne govori o naučnoj fantastici, već o scenariju koji smo u režiji SNSD-a i njihovih partnera već gledali.
Nazivajući briselsku administraciju "birokratijom bez osjećaja za realnost", Dodik zapravo napada ogledalo koje mu pokazuje neugodnu istinu: izolacija nije politika, a opstrukcija nije suverenitet.
Posebno je indikativna Dodikova opaska o Livnu i "poskocima". Iako vješto upakovana u formu narodnog humora, njegova izjava govori samo o opasnoj politici iz bh. entiteta RS kojom se građani svode na etničke procente i teritorije. Za Dodika, legitimitet ne proističe iz zakona i Ustava, već iz ekskluzivnog prava plemenskih vođa da kontrolišu "svoje" glasače.
Umjesto da ponudi alternativnu viziju BiH koja funkcioniše, on se povlači u utvrdu etničkih podjela, koristeći svaku priliku da državu u kojoj živi i od koje prima platu proglasi "propalim projektom".
Dodikovo likovanje nad činjenicom da Aleksandar Vučić nije prisustvovao samitu, uz ocjenu da Brisel ne vidi svijet "kakav jeste", jasno pokazuje kamo ide njegova politika. To je politika okretanja leđa Zapadu i traženja legitimiteta u regionalnim igrama moći.
Dok optužuje Komšića za "dodvoravanje Bošnjacima", Dodik se zapravo dodvorava najnižim nagonima sopstvenog biračkog tijela, hraneći ih narativom o ugroženosti i nelegitimnosti svega što ne nosi pečat njegovog odobrenja.
Problem nije u tome što se Dodik ne slaže s Komšićem. Problem je u tome što Dodikova retorika ne nudi rješenje, već isključivo konflikt. Nazivati državne pozicije "lažnim predstavljanjem" dok istovremeno koristiš sve benefite tih istih institucija, vrhunac je političkog cinizma.
Bosna i Hercegovina možda jeste komplikovana, ali njena blokada nije "bazični dogovor", već direktan udar na budućnost njenih građana. A u toj igri, Dodikovi "poskoci" i "briselske naočare" samo su paravan za politiku koja, osim izolacije, nema šta drugo da ponudi.
