Nije bio samo ugledni stručnjak čije su ruke vraćale život. Nije bio samo profesor koji je nesebično prenosio znanje budućim generacijama. On je bio, iznad svega, čovjek u najplemenitijem smislu te riječi.
Dragi moj prijatelju, ti koji me sada gledaš... - ovim riječima najčešće je počinjao svoj televizijski nastup prof. dr. Emir Solaković.
Nebrojeno puta je bio gost Hayatovih emisija gdje je nesebično dijelio svoje znanje i savjete. Dolazio je bez mantila, ali ulazio u domove gledatelja kao neko blizak i neko kome vjerujete. Uvijek odmjeren, nasmijan i pružene ruke svakome komu se obraćao.
Njegovo odsustvo već se osjeća – u bolnicama, među pacijentima, u redakcijama, među prijateljima, među komšijama.
Bila je čast živjeti u vremenu ovog vrhunskog stručnjaka. Neće biti zaboravljen jer živi u našim sjećanjima. Iza njega je ostao trag, riječ, uspomena. Ostalo je ono što se ne briše - djelo Emira Solakovića.
