Ono što je danima visilo u zraku kao nagađanje i tema političkih kuloara, danas je dobilo i zvaničnu potvrdu.
Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a i aktuelni gradonačelnik Banje Luke, istupio je pred medije sa objavom koja bi mogla redefinisati političku scenu u RS: osnivanje novog političkog pokreta. Prema Stanivukovićevim riječima, cilj pokreta je široko okupljanje: od postojećih političkih stranaka i nevladinih organizacija, pa sve do istaknutih pojedinaca i apolitičnih ličnosti.
Na prvi pogled, ova inicijativa djeluje kao dugo očekivani novi politički momenat koji bi opoziciji mogao udahnuti svježu energiju, probuditi je iz letargije i dati joj neophodan zamah za efikasan politički obračun sa neprikosnovenim SNSD-om i njihovim koalicionim partnerima.
Međutim, dublji uvid u listu onih koji su pozvani da se pridruže ili su već dali svoju podršku otkriva da se ne radi isključivo o novim licima. Riječ je o starim akterima opozicione scene, čiji se politički vijek mjeri godinama, a koji očigledno prepoznaju da je okrupnjavanje jedini preostali put kojim mogu ugroziti višegodišnju vladavinu SNSD-a.
Ova potreba za ujedinjenjem signal je da opozicione snage, suočene sa dominantnom vladajućom elitom, konačno snažno kreću u borbu za političku prevlast, svjesni da individualnim nastupom više nemaju šanse.
Igor Radojičić, nekadašnji član SNSD-a gradonačelnik Banja Luke i Dejan Kojić, načelnik Pala i dojučerašnji član DEMOS-a lojalnog partnera SNSD-a, su samo neka od imena koja su otkrivena javnosti. I sam Stanivuković je priznao da neće odmah otkrivati one koji će se priključiti ovom pokretu jer ga iskustvo uči da mora više raditi a manje pričati.
Nekako sve ovo liči na jednog političara iz susjedstva koji tako okuplja političke stranke, samo u njegovom slučaju iz pozicije, u nekakav pokret kako bi poveo Srbiju u neko bolje sutra. Naravno riječ je o Aleksandru Vučiću koji je u poptunosti zagospodario političkom scenom u našem istočnom susjedstvu.
Izgleda da Stanivuković pokušava iskopirati Vučića i njegove taktike kako bi pobrao političke poene i tako olakašao sebi put ka boljoj političkoj budućnosti. Naravno sve uz aminovanje Vučića.
Uništavanje opozicije osnivanjem političkog pokreta?
Osnovanje ovakvog političkog pokreta u ovom momentu povlači sasvim logično pitanje: 'Da li će opozicija u RS-u ostati osakaćena i na taj način pokopati svaku mogućnost za savladavanjem SNSD-a?“
U vrijeme kada opozicija ima mogućnost da na prijevremenim izborima pokaže svoju ozbiljnost, volju i posvećenost za napredak društva u cjelini, Stanivuković ovakvim potezima staje na stranu Dodika i njegovog SNSD-a.
Podsjetit ćemo da nije ovo prvi put da se Stanivuković ovako ponaša. Bio je prvi lider jedne od stranaka opozicije koji je javno stao uz Dodika kada ga je Sud BiH osudio i zabranio mu političko djelovanje. Umjesto da jasno pokaže kako se distancira od politika čovjeka koji je i na crnoj listi SAD, Stnivuković odlazi u zagrljaj 'baje iz Laktaša.'
Ne bi bilo iznenađenje da je i ovaj politički projekat došao iz kuhinje SNSD-a odnosno Milorada Dodika kako bi utro svojoj partiji put ka 'vječnoj' vladavini. Ono što je lider HDZ-a, Dragan Čović, uradio na hrvatskom političkom spektru u BiH.
I sam Stanivuković u svojim redovima unutar PDP-a ima onih koji sumjanju u ovaj politički projekat. Jedan od onih koji su izrazili sumnju je i Igor Crnadak, zastupnik u NSRS, koji smatra kako se oko ovog pokreta okupljaju nekadašnji članovi SNSD-a koji su uništili RS.
Pokret, kojeg je Stanivuković nazvao i političkom strankom, će napraviti pometnju među opozicionim strankama u RS-u. Kao da nije dovoljno napravljena pomutnja oko prijevremenih izbora i biranja jednog kandidata iz opozicionog bloka za predsjednika RS-a.
Na koncu, najava novog političkog pokreta Draška Stanivukovića, iako ambiciozno zamišljena kao platforma za ujedinjenje, donosi više potencijalne zbrke nego jasne strategije. Umjesto da ponudi snažnu, jedinstvenu alternativu, ovaj potez će, po svemu sudeći, dodatno fragmentisati opozicionu scenu i zbunjivati same birače.
Građani će se naći pred nejasnom slikom: ko je autentična opozicija, ko je dio pokreta, a ko je ostao van svih kombinacija. U ovakvom haosu, gdje se stare opozicione strukture pretaču u nove forme sa starim licima, razvoj događaja u RS nepovratno ide na ruku Miloradu Dodiku i njegovom SNSD-u.
Lakoća kojom SNSD zadržava dominaciju direktna je posljedica unutrašnjih previranja i promašaja opozicije, a osnivanje pokreta samo je novi dokaz da opozicioni lideri još nisu naučili ključnu lekciju: neefikasnošću i podjelama sami sebi potpisuju političku kapitulaciju.
