Uzeir Šarotić, iz mjesta Mrđenovići kod Gacka, se vratio u svoje rodno mjesto prije deset godina. Nakon što je otišao u zasluženu penziju, rodni kraj ga je pozvao kako zemlja na kojoj je proveo svoje najbolje dane ne bi vapila prazna.
Uzeirova povratnička priča je drugačija od ostalih te zaslužuje posebnu pažnju. I prije ratnih dešavanja Uzeir nije boravio u svom rodnom mjestu jer su ga poslovne prilike natjerale da jedan period svog života provede u Hrasnici kod Sarajeva.
Od 1974. godine je boravio u Hrasnici te ga ratna razaranja Gacka ne zatiču na rodnoj zemlji. O zločinima u svom rodnom kraju je saznao u medijima ali ono što je zatekao povratkom na rodnu grudu ga je podsjetilo na ono šta su njegove komšije Bošnjaci preživljavali.
Kada sam se vratio nisam ništa zatekao. Napravio sam štalu 15x10 i imam 140 koza. Stoku nam uzima IZ za kurbane te nas tu poguraju. Ove godine je bila cijena kurbana 550 KM s tim da se tu plaća klanje i ostalo što ide uz to. Efendija u Gacku je ekstra za nas. Da je neko drugi bio na njegovom mjestu ne znam da li bi izdržao s obzirom na probleme koje je imao. U Bahorima imaju samo dvojica povratnika što je od Gacka udaljeno 10 km.
Uzeirova priča je toliko inspirativna i posebna u tome što se od svoje porodice on jedini vratio u Mrđenoviće. Njegova supruga, kćerka i sin su ostali u Sarajevu.
Samo su dvije ili tri kuće obnovljene. U mjestu odakle sam oženjen je napravljeno 20 kuća. Zimi sam ja sam a preko ljeta bude i drugih. Supruga, kćerka i sin su u Sarajevu gdje rade a meni ovdje odgovara zbog zdravlja. Nikad niko mi nije dolazio. Jedino mi je hodža izganajo bazen za kuću.
Faim Šahović, također iz Mrđenovića, se vratio 2009. ili 2010. kada je dobio donaciju od Federalnog ministarstva da obnovi svoju kuću. Još par kuća se tako napravilo s tim da je bilo i onih koji su svojim sredstvima obnavljali kuće.
Pred sami rat napravili smo kuću a u gradu sam stanovao zbog posla. U junu 1992. je krenulo hapšenje ali sam taj dan bio slobodan pa sam boravio na selu. Da sam bio u gradu možda bih bio uhapšen. Počele su se i vikendice praviti. Fino je mjesto za živjeti, ima svega. I sad nas vuče ono gdje si rođen. Što se nečeg drugog tiče, sve je to tanko. Ja sam ovdje preko ljeta ali sam i zimi često ovdje.
Poljoprivreda na selima u Gacku je zdrava, govori Faim, i prisjeća se kako je svoje najbolje dane proveo upravo u svom selu odakle je i protjeran. Kolika je ljubav prema Mrđenovićima najbolje govori i činjenica da je imao priliku i ne vratiti se pa čak otići i u SAD.
Međutim, ljubav prema zemlji i onome što BiH ima je prevagnulo i Faim je odlučio provesti ostatak svog života na rodnoj grudi.
Kada smo protjerani 1992. otišao sam u Njemačku i tako smo tu za kuću predali. Imao sam priliku i da se ne vratim ali volim ovo gdje sam rođen i volim ovu zemlju. Ako nema čovjek svoje domovine nema ništa a narod čini tu zemlju. Ovdje dolazimo jer nas vuče tamo gdje smo proveli svoju mladost. Svake godine dođem 50 puta i potrošim 100-150 KM ali na to i ne gledam. Ovdje sam proveo i najbolje dane.
