Uslovi u Bjelorusiji, koja je dugo smatrana jednom od najrepresivnijih država u Europi, postali su još suroviji poslije brutalnih bezbjednosnih mjera poslije spornih predsjedničkih izbora 2020. godine.
Najmanje 1.100 ljudi je i dalje iza rešetaka u toj zemlji po politički motivisanim optužbama, pokazuju podaci grupa za ljudska prava, uključujući preko 150 žena.
Mnoge od tih zatvorenica bile su zatvorene u ozloglašenoj kaznenoj koloniji u gradu Gomelj na jugoistoku zemlje.
U razgovoru za Bjeloruski servis Radija Slobodna Evropa (RSE), bivše zatvorenice su opisale teške uslove koje su morale da podnesu u tom zatvorskom objektu.
Sada slobodne u egzilu, podijelile su priče o ledenim ćelijama, truhloj hrani, "ropskom radu" šivanja uniformi i zabrani čak i najmanjih činova solidarnosti.
"To je kao noćna mora", kaže Halina Džerbiš o zatvoru u koji je poslata pošto je pala u nemilost autoritarnog režima Aleksandra Lukašenka i osuđena na 20 godina zatvora po naširoko kritikovanim optužbama za "terorizam".
"Sve vrijeme sam tamo bila gladna", dodaje 64-godišnja penzionisana računovođa i nezavisna posmatračica izbora, koja je oslobođena u dogovoru kojim su posredovale SAD i koji je obezbijedio oslobađanje desetina političkih zatvorenika u septembru.
Ujutru smo imali kašu i bijeli hljeb sa čajem. Onda je sve zavisilo od sreće. Mogli biste dobiti čorbu od krompira, koju ste mogli da jedete samo ako je niste gledali. Bilo je crva umjesto mesa - rekla je Džerbiš.
Palina Šarenda-Panasjuk, 50-godišnja građanska aktivistkinja i članica pokreta Europska Bjelorusija, koja je provela više od pet godina u pritvoru, uporedila je gomeljski zatvor sa "gulagom", navodeći da je ekstremna hladnoća bila veliki problem.
Zatvorenici bi "umotali glave malim peškirom za ruke samo da bi se zagrejali sopstvenim dahom.
Stražari bi danju i noću lupali palicama na vrata, vičući: "Skini peškir!" Ako biste se umotali toalet papirom, to nije bilo toliko primjetno. Tako smo se grijali.
Natalija Dulina, 60-godišnja bivša vanredna profesorka na Minskom državnom lingvističkom univerzitetu, koja je zatvorena pod optužbom za "ekstremizam" poslije učešća u antivladinim protestima, kaže da je psihološki pritisak bio neizdrživ.
Ponekad je bio osjećaj kao da ste u ludnici, na psihijatrijskom odjeljenju - prisjeća se ona.
Zatvorski rad je također bio sredstvo kontrole, rekla je Volha Takarčuk, 40-godišnja blogerka osuđena 2021. na 18 mjeseci zatvora zbog onlajn postova koji su smatrani uvredama za zvaničnike.
To je neplaćeni ropski rad. Radite za vladu - kaže ona.
