Zbog pada vakcinacije djece ospice ponovno haraju SAD-om i Evropom. Epidemiološke službe u Hrvatskoj bilježe slučajeve uvezenih ospica. Jedna je žena s ospicama ovih dana stigla iz Brazila, dok smo u januaru imali jedno nevakcinisano dijete iz BiH s ospicama, kao i muškarca iz Ekvadora. Zaraza se dosad nije širila. Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo upozoravaju da se nikako ne uspijevamo vratiti na vakcinaciju djece od 95 posto, kakvu smo imali prije petnaestak godina. Roditelji kod nas sve manje vakcinišu svoju djecu protiv zaraznih bolesti, čime ne ugrožavaju samo vlastitu nego i tuđu djecu koja zbog nekih bolesti ili stanja sama ne mogu biti vakcinisana, odnosno na koju vakcine ne djeluju. Takvu je djecu moguće zaštititi samo kolektivnim imunitetom, zahvaljujući kojem se epidemija onda ni ne pojavljuje.
- Danas se roditelji ne opiru samo vakcinaciji nego svemu, zavladala je 'kultura otpora': vakcinaciji, ocjenama koje njihova djeca dobiju, svemu. Puno je prava, a premalo obaveza - ogorčeno kaže penzionisana pedijatrica iz Zagreba kroz čiju su ordinaciju prošle hiljade i hiljade djece.
Bilo je vremena u kojem roditeljima nije padalo na pamet sumnjati u vakcinaciju i odbiti je, pa je i vakcinacija bila viša od 95 posto, nužnih za kolektivni imunitet i suzbijanje zaraza.
Osmogodišnja Daisy Hidebrand drugo je dijete preminulo u epidemiji ospica u zapadnom Teksasu, a njezin je otac uprkos tome najavio da neće vakcinisatii ni svoju drugu djecu. Broj slučajeva ospica u Evropi se udvostručio u 2024. i najviši je u zadnjih 25 godina. Hans Kluge, regionalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije za Evropu, izjavio je da su se ospice vratile, upaljen je poziv na uzbunu jer je riječ o jednom od najzaraznijih virusa za ljude. Ospice značajno oslabljuju imunitet i otvaraju vrata sekundarnim infekcijama, najčešće upali pluća, koje mogu biti smrtonosne, posebno za djecu mlađu od pet godina.
HZJZ upozorava da se nešto mora brzo poduzeti kako bi se povećala procijepljenost djece. U Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji samo je 80 posto djece primilo primarnu vakcinu, vakcinacija pada i u Primorsko-goranskoj te Osječko-baranjskoj županiji. Roditelji u najvećoj mjeri odbijaju prvu vakcinaciju protiv ospica, rubeole i zaušnjaka te dovakcinaciju kombinacijom cjepiva 5u1.
- Kad sam počinjala raditi, '70-ih, a onda i' 80-ih i '90-ih, dobrobit vakcinisanih bila je općeprihvaćena i niko ga nikad nije dovodio u pitanje. U ordinaciji sam uvijek imala vrlo visok nivo vakcinisanih. Nije bilo problema ni kasnije, kad su u primjenu krenula nove, kombinirane vakcine, nikad nije bilo odbijanja. Problemi su došli s internetom i širenjem dezinformacija - kaže penzionisana pedijatrica uz uvjet anonimnosti.
Tih se vremena za 24sata prisjetila i sarajevska liječnica emeritus prof. dr. Zehra Dizdarević, svjetski priznata pulmologinja, koja pamti epidemije kolere i tifusa, čak i oboljele od tetanusa, a posebno pamti velike boginje u Jugoslaviji. U svojoj 83. godini i dalje radi. Nekadašnja je šefica Klinike za plućne bolesti i tuberkulozu Podhrastovi te članica Glavne jugoslavenske komisije za infektivne bolesti. Proputovala je svijet kao liječnica, pomažući u različitim epidemijama, nakon potresa i poplava.
- U opkoljenom Sarajevu vakcinisanost djece nam je bila 96 posto, išli smo danonoćno po terenu akcinisati djecu. Niti jedan roditelj nas nije odbio u vrijeme rata. Bilo je strahovito važno izbjeći, između ostalog, meningitis na bazi tuberkuloze - kaže prof. dr. Dizdarević.
Prisjetila se i vremena u kojem je ona bila dijete.
- Porodični su liječnici išli u kuće vakcinisati djecu, i to su bili toliko važni trenuci da se kuće posebno čistilo za taj dan. Nas je četvero djece mirno čekalo u redu da nas doktor vakciniše. Sjećam se i komšinice koja je imala puno djece, ali ne i vremena za njih, platila je veliku kaznu jer nije djecu vakcinisala na vrijeme, i više joj se taj propust nije dogodio. I niko se zbog kazne tad nije bunio - prisjeća se liječnica.
Vakcinisalo se po školama Jugoslavije, tokom nastave, pa je vakcinacija uvijek prelazila 95 posto.
- Ljudi su vjerovali nauci i liječnicima. Bila sam studentica medicine kad smo u Doboju nakon velike poplave 1965. u školama ljude vakcinisali protiv tifusa. Nije bilo škole na kojoj su prozori ostali čitavi. Ljudi su razbijali prozore ne bi li preko reda ušli na vakcinaciju, u strahu da vakcine ne nestane, a bilo ga je dovoljno za sve. Kad su se 1972. pojavile velike boginje, Jugoslavija je vakcinisala18 miliona ljudi u nekoliko sedmica - sjeća se liječnica.
Ljudi koji čekaju u redovima na punktovima slika je koju neće nikad zaboraviti, pamti dr. Dizdarević. Kad su boginje otkrivene, sjeća se, sedam dana nije mogla kući svojoj djeci, toliko je posla bilo.
- A onda se, u novo doba, pojavi netko tko tvrdi da vakcine izazivaju autizam i sve krene nizbrdo. Ljudi pametuju bez ikakvog znanja, to je užasno opasno - ogorčena je professor emeritus Dizdarević.
- Cijepljenje ne štiti samo od akutnih zaraznih bolesti nego i od malignih, poput HPV vakcina, vakcine protiv hepatitisa B. Danas je, međutim, ljudima na internetu svašta dostupno i prema svemu su kritični osim prema svom (ne)znanju - upozorava predsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva, prim. Miroslav Venus
Vakcinisanje, prisjeća se, prije niko nije dovodio u pitanje.
- Odnos prema vakcinisanim stavljam u širi kontekst, kontekst odnosa prema prevenciji općenito. Najviše umiremo od hroničnih nezaraznih bolesti, koje je moguće spriječiti: pušenje, alkohol, premalo kretanja, šećer, nezdrava prehrana općenito. Dokazano je i da je vakcinacija jedna od najznačajnijih preventivnih mjera, ali ljudima to očito ništa ne znači - dodaje prim. Venus.
Kad roditelji odbiju vakcnisati dijete, pedijatar to prijavljuje epidemiolozima, a epidemiolozi zatim roditelje pozivaju na informativni razgovor.
- Pokušamo im objasniti da nisu upravu i budemo otvoreni za sva dodatna objašnjenja. Rijetko nam uspije promijeniti im stav, uglavnom ne uspijemo u tome - kaže dr. Venus.
