Sijeda starica, čije bore nisu samo tragovi vremena, nego su urezane priče o snazi, boli i neiscrpnoj borbi, živi u tišini naselja Jagnjid nedaleko od Gornjeg Vakufa / Uskoplja. Zilha Geko je sama, bez ikakvih primanja, ali s dušom koja još pamti toplotu ljudskog glasa.
Ponekad zastane pred kapijom da prozbori koju riječ s komšijama, a kad sunce ogrije, prione na posao, okopava, bere maline, pokušava zadržati ritam života koji sve rjeđe osjeća. No, kad dan utihne, a kuća se ispuni tišinom, osjeti kako joj samo televizor pravi društvo.
'Znaš', kaže tiho Zilha gledajući u daljinu, 'nekad mi se čini da noć nikako da prođe.'
Godinama je brinula o svojim bolesnim roditeljima. 'Halal im bilo', kaže, 'ipak su to roditelji.' Dodaje kako više ne plače, jer nemaš ni od plača ništa. 'Valjda je sve iz mene izašlo, suze za roditeljima, za majkom, za ocem', dodaje Zilha.
Nije se udala. Nedavno je operisala karcinom dojke.
Već ranije joj je vid oslabio, a ni sluh joj nije kao prije. Ipak, ne predaje se. Pamti očevu rečenicu i ona je vodi kroz život.
'Što bi moj otac reci: 'Sine, fina besjeda vrata otvara. Nemoj, sine, rodio te babo, ako nemaš ništa dati, daj kocku šećera, nemoj da bi vratila.' To mi je vazda njegova besjeda na pameti. Poštujem svakoga, bilo ko da je, od fine sam porodice. Nekad budem dobro, nekad slabo, kako kada. Sada sam sama. Živjela sam s ocem i majkom, mama mi je bila šest godina u pempasu, otac imao šećer, onda je imao posljedicu, nogu odsjekao i onda sam se brinula o njima, nisam se ni udala i valjda sam i ja od njih osjetila neki bol, neke posljedice, nisam ih htjela ostaviti i tako, eto, sada sama živim. Da je lahko biti sam, nije, ali mora se', kazuje Zilha.
Zilha danas živi bez stalnih primanja. Komšije joj pomažu koliko mogu, bratić joj kupi nešto namirnica i plati režije. Dobri ljudi, dirnuti njenom skromnošću i snagom, odlučili su joj pomoći.
Pripremili su za nju prehrambene pakete i ispunili veliku želju, da ponovo ima šporet, jer joj se stari davno pokvario. Njenu priču donosimo u videu iznad teksta.
