Spominjan još u doba starog Egipta, giht je često nazivan i kraljevska bolest, a danas je u reumatološkoj praksi poznat kao Arthritis urica.
Giht nastaje uslijed taloženja kristala mokraćne kiseline u zglobovima, a kao posljedica povećane koncentracije mokraćne kiseline u krvi.
Gdje se kristali još mogu taložiti osim zglobova: Kako nastaje giht?
Osim u zglobovima, kristali mokraćne kiseline se mogu taložiti i u koži, ušnim školjkama i drugim mekim tkivima, kao mali bjeličasti, čvrsti čvorići (tofusi), a u bubrezima kao kamenčići. Češće oboljevaju muškarci stariji od 40 godina, a žene znatno rjeđe, i to u menopauzi
Neumjerenost u hrani i alkoholu kao uzroci uočeni u davnim vremenima
Još u srednjem vijeku zapažena je veza između neumjerenog konzumiranja hrane i alkoholnih pića sa pojavom gihta. Primijećeno je, takođe, i da istočnjački način ishrane, bogat rižom i povrćem, rjeđe dovodi do gihta.
O ovoj bolesti svoja razmišljanja je ostavio i čuveni Hipokrat, uočivši povezanost sa neumjerenim načinom života, a ta zapažanja su i danas, nakon 2.500 godina, potpuno prihvatljiva. Zaključio i da je giht prevashodno bolest bogatih ljudi.
Faktori koji dovode do pojave gihta
ishrana namirnicama bogatim purinima (meso iz organskog uzgoja, iznutrice, masne vrste ribe, sardine, slatka peciva, torte i kolači, gazirana pića)
konzumacija većih količina alkoholnih pića, posebno piva
genetska predispozicija – kod tih osoba se giht javlja u ranijem životnom dobu i ima težu kliničku sliku
upotreba nekih lijekova (diuretika, aspirina…)
kod pacijenata sa malignim bolestima i na hemioterapiji povećano je stvaranje mokraćne kiseline
osobe sa hroničnim bubrežnim bolestima imaju izlučivanje mokraćne kiseline, pa se ona zadržava u organizmu.
Promjena životnih navika i hipopurinska dijeta su najbolja prevencija
"U sklopu prevencije i terapije gihta mora se raditi na opštem unapređenju zdravlja oboljele osobe, smanjenju tjelesne težine, smanjenju unosa alkoholnih pića (posebno piva) i primjeni hipopurinske dijete. Hipopurinska dijeta nije ograničena količinama unosa hrane, već daje preporuke šta je korisno u ishrani, odnosno šta je štetno za oboljelog", kaže dr Boris Šekler i napominje da se takođe savjetuje da se oboljeli ne liječe sami, jer primjena ovih lijekova ima svoje zakonitosti, a obavezna je i periodična kontrola reumatologa, prenosi Telegraf.rs.
