Kao svojevrsna šala u lice, vijest da će penzioneri u FBiH danas dobiti svoje penzije ne budi osjećaj olakšanja, već gorčine.
Iako se radi o zasluženim primanjima nakon mukotrpnog radnog vijeka, brojke koje prate ovu isplatu su poražavajuće.
S najnižom penzijom od 599,28 KM, postavljamo pitanje - kako najstariji građani, koji su gradili ovo društvo, mogu preživjeti u Bosni i Hercegovini, zemlji koja se diči "visokim životnim standardom"?
Dok statistika pokazuje skromno povećanje, sa najnižom penzijom većom za 26 KM u odnosu na prošlu godinu, ta se brojka brzo topi pred surovom realnošću svakodnevnog života. To povećanje, za koje se može kupiti tek jedna vreća brašna, simboličan je šamar za one koji su očekivali dostojanstvenu starost.
Umjesto mira, naši penzioneri su primorani da svaki mjesec vode bitku za puko preživljavanje, živeći na ivici egzistencije, dok se u pozadini krije očigledna nesposobnost sistema da osigura osnovno.
Pored ovog neznatnog povećanja penzija Vlada FBiH je odlučila isplatiti jednokratnu pomoć u zavisnosti od visine penzije – 200, 150 i 100 KM. Penzioneri bi svako povećanje i jednokratne pomoći dočekali s osmjesima na licu da cijene svakodnevno ne divljaju.
Cijene osnovnih životnih namirnica skoro pa svakodnevno rastu. Cijena električne energije je porasla, lijekovi koje konzumiraju penzioneri također rastu. A penzije skoro da i ne miču. Odnosno povećavaju se ali neznatno, što penzionerima ne daje neku nadu da će, ako ne sada, barem u skorije vrijeme lakše živjeti.
A kako da se nadaju nekom lagodnijem životu i uživanju u starim danima, kada bi trebali da se igraju sa svojim unucima, jer je potrošačka korpa za mjesec juli ove godine iznosila preko 3.200 KM. Dobro ste pročitali preko 3.200 KM!
U ovu potrošačku korpu su uračunate samo osnovne stvari potrebne za život poput pehrane, stanovanja i komunalnih usluga, higijene i održavanje zdravlja, obrazovanja i kulture, odjeće i obuće, prijevoza, održavanja domaćinstva.
Ovakve cijene ne mogu pratiti ni pojedini službenici koji rade u državnoj administraciji sa mnogo višim platama a kamo li penzioneri koji jedva spajaju kraj s krajem. Pogotovo oni čija djeca nisu u mogućnosti da pomognu svojim roditeljima jer i sami pokušavaju da obezbijede svoju porodicu.
A, šta Vlada FBiH radi? Daje jednokratnu pomoć penzionerima a sa druge strane najavljuje nova zaduženja kod IBRD-a. I to ne bi bilo ništa sporno da prije jučerašnje najave zaduženja se nisu zaduživali ranije i time opteretili generacije koje dolaze.
Naravno, povećanjem mininalne plate se smanjio broj zaposlenih koji pune penzioni fond što će reći da ima manje prinosa u PIO/MIO i samim tim se stvara rupa u ovom fondu koju je potrebno popuniti.
Iako su svoju koru hljeba krvavo zaradili, u starim danima čekaju „milost“ Vlade FBiH kako ne bi pali na teret drugima. Ta ista Vlada od budžetskih sredstava koje pune i penzioneri koristi sve beneficije kako bi mogla lagodno živjeti.
