Tokom Drugog svjetskog rata, u njemačkom okupiranoj Poljskoj, živio je mladi ljekar — Eugeniusz Łazowski. Radio je u malom gradu Rozwadów u istočnoj Poljskoj.
Vidio je rat, progonstva, patnju i strah.
Ali, nije mogao ostati ravnodušan. Pomaganje Židovima tada je značilo smrtnu kaznu — za njega i njegovu porodicu. Zato je morao djelovati s iznimnim oprezom i domišljatošću.
Jednoga dana njegov prijatelj, dr. Stanisław Matulewicz, došao je do zadivljujućeg otkrića: uspio je izazvati pozitivan rezultat testa na tifus bez stvarne zaraze. Dovoljno je bilo ubrizgati bezopasnu bakteriju Proteus vulgaris OX19, koja je u laboratorijskim analizama davala isti rezultat kao i opasna Rickettsia prowazekii — uzročnik pjegavog tifusa.
Tada je Łazowski dobio genijalnu ideju: natjerati Nijemce da povjeruju kako je u tom kraju izbila epidemija tifusa.
Počeo je tiho, „vakcinisanjem” stanovnika — i Poljaka i skrivenih Židova.
Rezultati testova slani u njemačke laboratorije bili su jasni: epidemija je prisutna.
Uplašeni Nijemci odmah su proglasili karantin nad tim područjem i držali se podalje, bojeći se zaraze.
Zahvaljujući tome, hiljade ljudi izbjegle su deportaciju u logore i sigurnu smrt.
Godinama nakon toga, Łazowski je nastavio svoju tajnu misiju.
Jednoga dana stigla je komisija njemačkih ljekara kako bi uvidjela situaciju. Poljski su ih ljekari srdačno dočekali, pokazali nekoliko „bolesnika” (dobrovoljaca s drugim bolestima), a inspektori su otišli uvjereni da tifus zaista hara tim područjem.
Tako je ta izvanredna mistifikacija trajala sve do kraja rata.
Nakon rata Łazowski je otkrio istinu: spasio je oko 8 000 ljudi — bez oružja, bez nasilja, samo zahvaljujući inteligenciji, hrabrosti i saosjećanju i empatiji.
Kasnije je emigrirao u Sjedinjene Američke Države, gdje je predavao medicinu.
Na pitanje smatra li se herojem, skromno je odgovorio:
Nisam učinio ništa izvanredno. Učinio sam samo ono što bi trebao učiniti svaki doktor — spašavati ljudski život.
