Impozantna sahat-kula u Mekki, svjetski poznata Zemzem Watch Tower, ovih dana nosi i snažan trag bosanskohercegovačke umjetničke tradicije, kaligrafske radove profesora Muniba Obradovića i mladog kaligrafa Abdulhaka Hadžimejlića. Njihova djela krase monumentalni kompleks Abraj al-Bait, jednu od najprepoznatljivijih arhitektonskih dominanti islamskog svijeta, koja se uzdiže 601 metar iznad samog srca Mekke, tik uz Časnu Kabu. Ovaj projekat predstavlja rijedak i izuzetno častan umjetnički angažman, rezervisan samo za najeminentnije majstore arapske kaligrafije.
Za Abdulhaka Hadžimejlića, rođenog 1995. u Fojnici, ovo ostvarenje dolazi kao kruna dosadašnje karijere. Iako veoma mlad, iza sebe već ima respektabilan opus, formalno obrazovanje iz historije umjetnosti i kaligrafije, te dugogodišnje usavršavanje uz vrhunske učitelje. Među njima, posebno mjesto zauzima profesor Munib Obradović, mostarski kaligraf svjetskog renomea i jedan od najcjenjenijih stručnjaka današnjice. Njihova zajednička posvećenost tradiciji, disciplini i vrhunskom likovnom standardu pretočena je i u radove koji su sada postavljeni na jednoj od najviših i najreprezentativnijih građevina u islamskom svijetu.
Hadžimejlić je i ranije privlačio pažnju javnosti, a primjer je njegova spektakularna levha u obliku sarajevske Istiklal džamije, gdje je spojio tradicionalni sulus stil s modernom interpretacijom forme. Ali izazov kaligrafskog rada za Zemzem Watch Tower nosio je sasvim posebnu emocionalnu, duhovnu i profesionalnu težinu. Pisati za mjesto prema kojem se okreću milioni vjernika širom svijeta za njega je, kako kaže, značilo ulazak u sasvim novu dimenziju odgovornosti.
Istovremeno, ovaj projekat potvrđuje snažan kontinuitet i kvalitet bosanskohercegovačke kaligrafske škole, koju već decenijama oblikuju majstori poput Muniba Obradovića, Ćazima Hadžimejlića, Ediba Huseinagića i drugih čija djela stoje rame uz rame s radovima savremenih svjetskih autoriteta. U takvo naslijeđe Hadžimejlić se ne samo uklapa nego ga aktivno nadograđuje, predstavljajući novu generaciju bosanskohercegovačkih kaligrafa na međunarodnoj sceni.
U razgovoru za Hayat.ba govori o trenutku kada je dobio poziv za ovaj projekat, unutrašnjem doživljaju duhovne odgovornosti, ulozi tradicionalnog sulus stila na objektu ovakvih razmjera, ali i o svom učitelju Munibu Obradoviću, položaju bh. kaligrafije u savremenom islamskom svijetu te generacijskom prijenosu znanja. Otkriva i emotivnu stranu projekta, posvetu koju je uputio svojoj majci, rahmetli Hikmeti, kao najdubljem i najličnijem sloju cijelog stvaralačkog procesa.
Kada ste prvi put saznali da ćete učestvovati u izradi kaligrafije za ZEMZEM sahat-kuli u Meki, kakva je bila Vaša lična i profesionalna reakcija na taj poziv?
Bio sam sretan, ali u istom momentu osjećao sam veliku dozu odgovornosti koju ranije nisam osjetio. Naravno, svakom projektu koji sam imao u proteklih 14 godina posvetio sam se s velikom ljubavlju i pažnjom, ali priroda ovog projekta je bila drugačija zbog sentimentalnih vrijednosti, znajući da će, ako Bog da, ovaj skromni ispis biti u mubarek mjestu koji je naš uzor Muhammed a.s. tako puno volio, u kojem se rodio, u kojem je živio, inspirisao, u kojem je preko 82 sure objavljeno. U divnoj Mekki, prema Kabi kojoj se muslimani okreću još od 624. godine (2. godine po Hidžri) i prema kojoj će se okretati do Sudnjeg dana. Opet, osjetio sam i veliku dozu zahvalnosti Stvoritelju, zatim dragim roditeljima Ihsan ef. i r. Hikmeti, te posebno mom profesoru Munibu Obradoviću, jer su oni ti koji su mi najviše pomogli da dođem do stepena na kojem sam sada.
ZEMZEM Watch Tower se nalazi u neposrednoj blizini Kabe, jednom od najsvetijih mjesta islama. Kako se nositi s duhovnom i umjetničkom odgovornošću koju takav prostor nosi?
Mekka je po nekim statistikama šesto ili sedmo najposjećenije mjesto na svijetu, i centar je islamskog svijeta. Naravno, odgovornost je bila na izuzetno visokom nivou znajući da će je brojni posjetitelji vidjeti. Među posjetiteljima su uvijek i velika kaligrafska imena sa međunarodne scene i želja mi je bila da ispis bude na što boljem nivou. Kaligrafi htjeli priznati ili ne, što se levhi tiče uvijek jedni drugima gledaju “dlaku u jajetu”. Ali moram priznati da ni u jednom momentu nisam osjetio strah, vjerovao sam u sebe i osjetio zadovoljstvo što ću uz Božiju pomoć pripremiti kaligrafska rješenja koja će se krasiti jednu značajnu građevinu u blizini Mesdžidul-haram.
Na koji način ste pristupili spoju tradicionalne islamske kaligrafije i savremenog vizuelnog identiteta objekta ovakvih razmjera i simbolike?
Nakon što mi je rečeno da su prethodne kaligrafije na ZEMZEM Watch Tower urađene u sulus stilu, željeli su da u tom stilu sve četiri kaligrafije odradim i ja. U svijetu arapske kaligrafije sulus stil poznato je kao kraljevski, najljepši i za učenje ali i pisanje najzahtjevniji stil, znao sam da ću se morati posebno potruditi. Taj stil učim i radim od 2011. godine, i ostalo je još finesa koje usavršavam. Ako po klasičnim sulus postulatima odradite levhu bez obzira na proporcije, ona je od početka odlična. Samim tim, jasno mi je zašto su kraljevsko i najzahtjevnije pismo odabrali da bude kao takvo na vrhu jedne od naj simbolika u punom smislu te riječi.
Koliko je saradnja s profesorom Munibom Obradovićem, Vašim mentorom, uticala na Vaš rad na ovom projektu i šta ste od njega najviše naučili tokom zajedničkog procesa?
Profesor Munib Obradović, kao i uvijek, oduševljava svojim radom, savjetima, pristupom. Sasvim prirodno je od najboljih tražiti savjet, a on ne samo da je jedan od najkompletnijih kaligrafa u historiji arapske kaligrafije na našim prostorima već je prepoznat i kao jedan od najboljih kaligrafa na svijetu. Takav jedan mentor mi je pomogao da moji skromni ispisi budu poslani u Mekku u što boljoj formi te mu se ovom prilikom ponovo zahvaljujem na strpljivosti i zlata vrijednim savjetima. Nesebično prenošenje znanja, skroman, tih ali ujedno i nevjerovatno kvalitetan rad i bezuslovna podrška mog dragog profesora ostaje mi kao životna lekcija kakav jedan učitelj treba da bude.
Kao umjetnik mlađe generacije, kako vidite ulogu bosanskohercegovačke kaligrafije u savremenom islamskom svijetu?
Možemo biti ponosni na kaligrafe koji su predstavnici bosanskohercegovačke kaligrafije u svijetu danas. U prvom redu, tu su profesor Munib Obradović i moj rođak prof. dr. Ćazim Hadžimejlić. Munib Obradović je osvojio neke najzahtjevnijih i najvećih svjetskih takmičenja na koje se prijavi preko 600 izuzetnih majstora sa višedecenijskom reputacijom, te zamislite, pored svih tih nevjerovatnih Turaka, Arapa, Indonežana, Egipćana i drugih, naš profesor Munib je osvajao brojna prva, druga i treća mjesta. Dok prof. Ćazim Hadžimejlić, kao učenik jednog od najboljih kaligrafa modernog vremena, r. Hasana Čelebija vratio se iz Turske u Bosnu i Hercegovinu, te neumornim i dugotrajnim radom, brojnim izložbama i predavanjima, te posebno ističući 2009. godine promocijom izuzetno važnog djela “Umjetnost islamske kaligrafije”, dao je izuzetan doprinos arapskoj kaligrafiji na našim prostorima. Prof. Hadžimejlić je iznjedrio dva druga velika majstora, prof. Ediba Huseinagića te mr. Nerminu Vehab Đulović koji su odlični u više stilova. Turisti ulaskom u Begovu džamiju oduševe se levhama koje krase njene zidove, a koje su radili naši veliki kaligrafi Hazim Numanagić i Izudin Duraković koji imaju svoje radnje na Baščaršiji, te samim tim promovišu arapsku kaligrafiju i kvalitetom svog rada pokazuju izuzetno visok nivo poznavanja arapske kaligrafije u Bosni i Hercegovini. Putujući svijetom i u društvu velikih majstora, mnogi su na moj pomen da sam iz Bosne upravo se sjetili gore pomenutih bh. kaligrafa, na što sam ponosan i nadam se da će broj kaligrafa biti ako Bog da dosta veći.
Da li postoji određeni dio kaligrafskog rada na ZEMZEM sahat-kuli koji vam je posebno blizak ili na koji ste najponosniji, i zašto?
Na ZEMZEM Watch Toweru se već duži niz godina prikazuju levhe dragog profesora Muniba Obradovića u digitalnoj formi, ali i levhe jednog od najboljih kaligrafa današnjice, velikog Mehmeda Ozčaja iz Istanbula čije levhe su ugravirane na ZEMZEM Watch Tower te su nepromjenjive forme. Građani i posjetitelji Mekke i Bejtullaha neminovno u toku jednog dana dosta puta gledaju upravo prema vrhu ZEMZEM Watch Towera te gledaju pored prikaza vremena i kaligrafske ispise velikana Muniba Obradovića I Mehmeda Ozčaja. A što je interesantno, svi koji me znaju, znaju da je pored Muniba meni najdraži kaligraf upravo Mehmed Ozčaj. Sanjao sam ga devet puta, a nisam ga još uživo sreo. Nevjerovatan, ali strog u mikron precizan majstor. Pored takva dva kaligrafa, da se prikaže kaligrafija jednog Bošnjaka koji je odrastao u predivnim Vukeljićima, jednom malom selu nadomak Fojnice, zaista to je ništa drugo nego dokaz da uz tih i nenametljiv, ali vrijedan i neprestan trud i rad svaki Allahov rob ima priliku da bude primjećen ako se u Njega uzda i Njemu svoj rad posveti. Obistinio se i hadis gdje Muhammed a.s. kaže “Bićeš sa onima koje voliš.” Pa evo, sretan sam da sam sa svojim voljenim uzorima dijelio vrh ove predivne sahat kule u Mekki.
Već ste ostvarili zapažene uspjehe i nagrade, ali se bavite i edukacijom mladih. Šta smatrate ključnim u prenošenju kaligrafske tradicije novim generacijama?
Kaligrafija da bi bila kvalitetna treba je učiti na pravilan način, onako kako su je učili Seldžuci, Osmanlije i svi najbolji kaligrafi današnjice, tj. doći na čas kod svog učitelja koji je već prošao “staru školu”, zatim učitelj zadaje vježbanice velikih majstora te ih imitiraju uz precizne instrukcije svog učitelja. Međutim, svjedoci smo da se danas na Instagram/Facebooku pojavljuju samoprozvani kaligrafi koji nude neke brže načine za učenje i to sve ide u pogrešnom smjeru, ne shvatajući da samim tim čine štetu razvijanju arapske kaligrafije na našim prostorima radi neke male/velike materijalne koristi. Ne postoje prečice za dobar, ispravno napisan, kvalitetan harf. I toga se bojim za arapsku kaligrafiju na našim prostorima. Na društvenim mrežama u BiH.
Nakon Meke i ZEMZEM sahat-kule, koje su Vaše profesionalne i umjetničke ambicije - gdje vidite svoj rad i sebe u narednim godinama?
Ako me Allah poživi, nadam se da ću što više Bošnjaka inspirisati da hrabro krenu ovim divnim putem, da im budemo od istinske koristi i da od njih učinimo mostove preko kojih će se kvalitetno znanje prenositi na druge generacije Bošnjaka koje dolaze. To je moja najveća želja, pa molim Boga da me u tome pomogne.
Za kraj, znamo da je projekat ujedno i posveta. Možete li više reći o tome?
Projekat ispisa 4 kaligrafije za ZEMZEM Watch Tower posvjećujem mojoj voljenoj majci Hikmeti Mehić koja je preselila u decembru 2023. godine. Niko se kao ona nije znao tako iskreno obradovati svakom mom uspjehu, i ni zamisliti ne mogu kako bi sretna bila da je doživjela ove trenutne. Kakanjka, obavila je Hadždž prije rata, bila je divna vjernica, književnica, rodila moje tri sestre Dževahiru, Eminu, Šejlu i mene, živjela je težak život, ali sa osmijehom na licu. Na Facebook profilu sam objavio da projekat posvećujem njoj, pa kako u privatnim porukama, tako i u komentarima mnoga rodbina, prijatelji i pratitelji moga rada su se javili sa dovom za nju. Pa evo, najiskrenije im se zahvaljujem i nadam da će moju rahmetli majku “stići” sve te predivne dove!
