Trend odlazaka radno sposobnih građana iz Bosne i Hercegovine ne jenjava pa poslodavci sve češće posežu za stranom radnom snagom. No, komplikovane i spore procedure odvraćaju mnoge od zapošljavanja stranaca, dok se istovremeno postavlja ključno pitanje: kako zadržati domaće radnike da uopće ne odlaze.
Preklapanje manjka radnika u pojedinim sektorima s visokom stopom nezaposlenosti nije samo bh. priča nego i regionalni obrazac. Demografija dodatno pritiska tržište rada: Svjetska banka projicira pad radno sposobnog stanovništva do 2050. za gotovo petinu, uz upozorenje da bi već u narednih pet godina BiH mogla imati oko 190 hiljada radnika manje.
U takvom okviru udio stranih radnika u BiH i dalje je nizak – ispod 1% zaposlenih.
Polovinom 2025. on iznosi svega 0,6% pa ne možemo reći da stranci presudno utiču na tržište rada. Uglavnom je riječ o niskokvalifikovan, jeftinijoj radnoj snazi koja mijenja poslove koje naši ljudi više ne žele da rade - kaže za N1 Boris Pupić iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
Treću godinu zaredom najveća potražnja je u građevinarstvu, zatim u prerađivačkoj industriji, a deficit se nazire i u saobraćaju i ugostiteljstvu.
Hronično nedostaju vozači autobusa, a manjak kadra osjeća i ugostiteljstvo - navodi Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista RS.
Slažu se da je zemlji, dugoročno, potrebna i visokoobučena radna snaga koja bi svojim dolaskom otvarala nova radna mjesta, a ne samo krpila postojeće rupe. Za sada, najviše radnika dolazi iz Indije, Turske, Nepala, Kine i Srbije.
Poslodavci, međutim, troše mjesece na papire.
Trenutno u FBiH je oko 250 hiljada nezaposlenih, a nedostaje 30 do 40 hiljada radnika. Kako onda poslodavci ne mogu naći ljude - pita se poduzetnik Suad Ećo, ukazujući na dug i složen put do radne dozvole: termini u ambasadama, viza D, Odjel za strance, zavodi za zapošljavanje, kantonalne i općinske saglasnosti.
Procedura zna trajati šest mjeseci - kaže Ećo.
Ni kvote se ne pune do kraja.
Prošle godine izdato je skoro 6.000 dozvola, a popunjenost kvote bila je 56%. Do sredine ove godine izdato je oko 3.300 dozvola, što je 31% kvote - dodaje Pupić.
U teoriji, širi uvoz jeftinije radne snage može stisnuti cijenu rada u BiH, ali poslodavci upozoravaju i na pakete problema iz prakse: nedosljedne evidencije službi, slaba integracija i razlike u kvalifikacijama i jeziku.
Rješenje ne staje na pojednostavljenju procedura.
Vlasti moraju paralelno raditi na zadržavanju domaće radne snage - poručuje Grabovac, podsjećajući da bez ulaganja u osnovnu infrastrukturu – od saobraćaja i energetike do digitalne i javne usluge – Zapadni Balkan teško “otključava” održiv rast i kvalitetna radna mjesta.
