U stravičnoj nesreći u Tuzli, koja se dogodila prije dva dana, život je izgubilo 12 osoba. U Domu za penzionere buknuo je požar a među poginulima je i djed Marka Mrkića, plesača koji je javnosti poznat po učešću u plesnom showu.
Markić se od svog djeda oprostio dirljivom objavom na Instagramu. Kazao je kako je njegov djed od 97 godina bio pun anegdota koje su malo iskrivljene što je i normalno za neunišivu osobu kao što je bio Marko Markić senior.
Kako je bio varioc u Banovićima cijeli svoj radni vijek, tako je svom kolegi zavario one ‘željezne’ radne cipele za prugu i da vidiš kako je taj lik pao na njušku. Drugi mu je kolega oslijepio gledajući njega kako vari, ali on je poznavao jednu tada dojilju koja ako mu štrcne majčino mlijeko u oko, vid vraća u normalu. Tako je i bilo, i kolega mu se zahvalio - započeo je Marko svoju objavu prisjetivši se djedovih anegdota.

Markić mlađi je poklonio svom djedu mnogo plesnih medalja za koje bi djed izmislio neku novu priču zašto bi se trebao pregurati preko reda u pošti ili podavnici.
A Tito mu je bio najdraži tip. Na neku godišnjicu tih varioca u Banovićima, Tito je došao pozdraviti radnike i svima je poklonio tranzistor. Dedina priča je dulja, jer je Tito, naravno, njega zvao sa strane da malo popričaju, pa je moj djed bacio par pošalica Jovanki i bio je to jedan srdačan susret najmoćnijeg čovjeka Europe i mog djeda, Marka Mrkića. Tita je vidio u više navrata i uvijek bi priča krenula – ‘i onda Tito meni kaže’ - napisao je Marko, a onda je priča dobila tužan zaokret.
Zadnju godina je djed bio u Domu, kako kaže Markić mlađi, gdje se skompao s nekim bekrijom koji mu je švercao rakiju i s kim je organizaovao tulume u Domu.
Onda su ga premjestili od tog frenda jer se s cugom to otelo kontroli. Bio je jedno vrijeme na petom spratu. Zadnjih godinu dana je bio na sedmom spratu. Sedmi sprat je jučer u domu izgorio u požaru. I moj neuništivi deda, u 97. godini, najljepšeg imena i prezimena je preminuo. Deda spavaj mirno. S tobom je uvijek bilo veselje - napisao je Marko dirljivo.

