Pomirenje i kompromis

Ako sam poštovao ikog od međunarodnih diplomata koji su bili inkorporirani u politički život Bosne i Hercegovine, onda je to svakako visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, koji je svojim postupcima i ponašanjem ostavljao utisak vrijednog, radnog i disciplinovanog Austrijanca. Petritsch je bio Koruški Slovenac...

Nakon više godina od njegovog odlaska sa čelne pozicije u OHR-u, razgovarali smo o Aliji Izetbegoviću. Razgovor je bio pun poštovanaja prema nekadašnjem predsjedniku Bosne i Hercegovine. Rekao mi je da je to osjećaj razumijevanja za tragiku koju je nosio Alija Izetbegović i da “on nije bio cinični političar moći kao Franjo Tuđman i Slobodan Milošević”. Kazao je da uprkos mnogim udarcima i porazima zbog nedjelovanja međunarodne zajednice “Alija Izetbegović mi je kao čovjek uvijek bio blizak, a kada se povukao iz političkog života, ja sam kao svoju gestu priredio privatnu večeru, kao znak pažnje prema njemu”.

Priznajem, SDA se pod Alijom Izetbegovićem, a onda i pod Sulejmanom Tihićem, ponašala, uglavnom, umjereno i držala je radikale u vlastitoj stranci pod kontrolom... Veoma pažljivo sam slušao Izetbegovića i o nekim njegovim prijedlozima i opomenama intenzivno sam razmišljao. Alija Izetbegović je kod mene zauzimao važno mjesto. Poštivao sam ga kao nijednog drugog političara i čovjeka u Bosni i Hercegovini i na cijelom Balkanu... U mom dosadašnjem životu bilo je malo ljudi kojima sam prilazio sa toliko poštovanja kao prema njemu. Ono čemu sam se kod njega uvijek divio bila je njegova mirna određenost, njegova pažnja prema drugom - i kada se s njim ne slažete ili upravo tada - ukratko, njegov prirodni autoritet ga je kvalificirao kao vodeću ličnost.

Razgovor sa Petritschem sam počeo konstatacijom da je Izetbegović imao prigovora u odnosu na njegovo insistiranje da se bošnjačke izbjeglice protjeraju iz privremenih boravišta iako se, uglavnom, nisu mogle vratiti na svoje prijašnje adrese. Izetbegović je bio krajnje kooperativan i tražio je u aprilu 1998. da mu Zubak (član Predsjedništva BIH) da spisak Hrvata koji trenutno žive u Drvaru, a žele da se vrate u Kakanj... i ja ću ih prevoditi, otići ću Kakanj da ih vratim... I niz drugih pragmatskih konkretnih akcija, provođenje Sarajevske deklaracije o povratku manjinskih naroda itd.

O povratku izbjeglica je bilo govora i prilikom ustanovljavanja Brčko distrikta 2000. kada je kao gost Madleine Albright govorila o potrebi uklanjanja prepreka za povratak izbjeglica, uvođenju pasoša bez entitetskih oznaka, usvojen je dokument o funkcioniranju Državne granične službe (Zakon će nametnuti sljedeće godine Petritsch) ili usvajanje predsjedničke inicijativa o povratku izbjeglica koju je osmislio Izetbegović ili organizacija Pakta stabilnosti uz učešće 19 predsjednika, među kojima je dominirao Bill Clinton, 17 premijera i veliki broj ministara inostranih poslova, koje je u Sarajevu okupilo Predsjedništvo BiH sa Alijom Izetbegovićem, koji je sa svojim kabinetom nosio cijeli projekat. On je s predsjednikom Hrvatske Tuđmanom potpisao Sporazum o granici. Uslijedilo je zahuktavanje tužilačkog posla s Carlom del Ponte na čelu koja je nailazila na podršku Alije Izetbegovića, pa usvajanje Njujorške deklaracije, koja je bila u direktnoj funkciji cjelovite BIH. Bio je to polet zajedničkih institucija, u čemu je presudnu ulogu imao upravo Izetbegović.

Sjećajući se tog perioda, Petritsch kaže: “Alija Izetbegović je više bio naučnik, intelektualac, koji je život i politiku interpretirao očima oštrog promatrača. Posebno tragičnom zato smatram njegovu ličnu sudbinu glavnog aktera u jednom od najokrutnijih sukoba proteklih decenija u Evropi. Ako Alija Izetbegović nešto nije bio, onda nije bio ratnik. U tu ulogu ga je takoreći bacila sudbina. Njegovu intelektualnu svijest su isuviše određivali pomirenje i kompromis, civilizirano ophođenje sa sagovornikom. On je bio čovjek koga je brutalnost učinila bespomoćnim, budući da je u sebi nije poznavao... Mislim da znam da je on u dubini srca shvatao šta je moj cilj. I obrnuto, ja sam njega veoma pažljivo slušao.”

Petog visokog predstavnika dr. Christiana Schwarz-Schillinga sam posjetio 13. decembra 2006, upravo u trenutku najozbiljnije krize u odnosima OHR-A i bošnjačke zvanične politike (do tada). Prirodno se razgovor od početka usmjerio na temu je li Alija bio nacionalista. Odmah mi je rekao: “Ne! Alija nije bio nacionalista”.

Ne znam kako se to dogodilo, ali meni je bilo jasno od početka da je Schilling, doktor sinologije, gajio prema meni osjećanja prijateljstva i povjerenja. Da li je tome doprinosila činjenica što sam bio blizak bosanskohercegovačkom predsjedniku, a kojeg je on neobično poštovao, ne znam. Tog dana on je nagovijestio da je u novembru 2006. htio smijeniti Dodika, ali da je, nažalost, dobio negativan odgovor od SAD-A: "Da sam samoinicijativno djelovao, podijelio bih OHR, a kao razuman čovjek to nisam mogao učiniti. Ostao bih usamljen u tome, bez Evropske unije iza leđa."

SCHILLING: Divio sam se neustrašivosti Alije Izetbegovića, njegovoj postojanosti i odmjerenom donošenju suda o negativnim događajima koji su se svakodnevno svaljivali na njega. On je imao viziju nezavisne i samostalne države Bosne i Hercegovine i sa ovom vizijom poražavao je sve protivnike.

JERKOVIĆ: Kako biste definirali Aliju Izetbegovića političkim rječnikom? Da li ste u njemu vidjeli borca za nepodijeljenu državu?

SCHILLING: Nikad nismo pričali o religiji. Ali imao sam utisak da između nas nema razlika u mišljenju o moralnoj osnovi neophodnog učinjenog posla. Nikako ne možete Aliju označiti kao ‘uskogrudnog muslimana’. On je bio veliki državnik i sigurno najznačajnija ličnost u BIH tog vremena. Izetbegović je bio apsolutno, totalno za BIH. Znao je da Bošnjaci nemaju rezervnu državu. Borio se i branio, istrajavao na putu da Bosna i Hercegovina ne bude izolovana. Upravo je zato i pristao na tešku konstrukciju Daytona. Daleko od toga da je bio nacionalista. Apsolutno sam uvjeren da on to nije bio...”

Schilling mi je rekao da je često kasnije razmišljao o Aliji Izetbegoviću, koji je imao dobre namjere, ali ih nije mogao provesti u djelo

Gotovo sam posve siguran da mu Evropa nije dala da učini više, a poznajući njegov rad, bio sam uvjeren da je spreman i da je htio učiniti više. Osjećao sam da ima dobrote u njemu, ali to nije presudna stvar u politici i političkom odlučivanju - rekao mi je visokih predstavnik Christian Schwarz-schilling, koji nije krio svoje poštovanje prema ličnosti Alije Izetbegovića.