Politička scena Bosne i Hercegovine uvijek je bila kompleksna, isprepletena interesima različitih etničkih grupa, ali i kontradiktornim ideologijama.
Jedan od najsvježijih primjera političkih previranja predstavlja Milorad Dodik, lider SNSD-a, koji je od političkog lidera koji je osuđivao ratne zločine prešao u poziciju koja ozbiljno ugrožava ustavni poredak zemlje.
U jednom od svojih nastupa, političar koji je govorio o strankama u BiH spomenuo je SDS, stranku koja iza sebe nosi teret genocidne politike, presuđene njihovim liderima pred Međunarodnim sudom u Hagu. Na tom tragu, iznio je mišljenje da je bilo lakše dogovarati s njima jer su, kako je rekao, "imali oraha u džepu", što sugerira da su bili pod međunarodnim pritiscima i odgovornošću. Ovaj argument nije samo politički pragmatičan, već nosi duboko ukorijenjenu moralnu dilemu o legitimaciji političkih subjekata koji imaju teret ratnih zločina.
Zanimljivo je da je tada, u periodu kada je SNSD bio svjež i nova nada na političkoj sceni iz entiteta RS, političar kao što je Hasan Čengić odbio koalirati s njima. Iako se SNSD predstavio kao stranka koja bi mogla donijeti promjene, Čengić nije vjerovao u njihovu političku korektnost i prihvatio je stav koji je bio protiv političkog saveza sa strankom koja, iako se činila novom, nosi duboko ukorijenjene političke stavove.
U tom periodu, Milorad Dodik je javno, bez ikakvih zadrški, govorio o genocidu u Srebrenici, jasno prepoznajući zločin koji je počinjen. Dodatno je bio veoma oštar prema liderima poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića, nazivajući ih ratnim zločincima koji su postali teret za srpski narod. Ovi njegovi stavovi bili su dobrodošli u međunarodnoj javnosti, a podršku su mu pružali i političari poput Madaline Albright, bivše američke državne tajnice, koja je prepoznala njegovu poziciju kao pozitivnu za stabilizaciju regiona.
Iako je njegova stranka s njim na čelu prebacivala nadležnosti sa entiteta na državu i usvajala zakone kojima se BiH obavezuje na članstvo u NATO-u danas sve to negira. Govori kako je u to vrijeme bio prevaren i kako nije imao pravu sliku svih događaja.
Da li ga je prevario USAID koji je ubrizgao toliko novca u entitet RS, njegovi politički partneri ili bliski saradnici ne znamo. Jer od koga je bio prevaren javnost nije mogla čuti pa će tako „prevaranti“ ostati znani samo Dodiku dok ih javno ne obznani. Do tada možemo samo nagađati ko ga je prevario.
Poljednji potezi Dodika nakon što je presuđen za nepoštivanje odluka visokog predstavnika samo pokazuju njegove prave namjere. Za tako kratko vrijeme je NSRS usvojio zakone kao da ih je imao spremne u ladicama.
Jer zaboga, da li se mogu tekstovi usvojenih zakona napisati i dogovoroti sa partnerima za kratko vrijeme ako nisu već ranije napisani i čuvani u ladici dok ne dođe „pravo vrijeme“ za njihovo usvajanje.
Ovakav razvoj događaja je ponajbolje dobrodošao opoziciji u bh. entitetu RS koja se nameće kao zamjena Dodika na državnom nivou. Trojka koja je dovela Dodika na vlast, ubjeđujući javnost da se promijenio, sada želi da ga makne i koalira sa opozicijom argumentujući svoje stavove kako je opozicija pro-evropski nastrojena što nije slučaj sa SNSD-om.
Eto kao da se ranije nije znalo da SNSD nije pro-evrospki nastrojen pa nas sada prosvjećuju!
Dodik je nakon što je presuđen pozivao sve političke aktere sa entitetske scene da se uključe u izradu novog ustava rs. Jedini opozicioni lider koji se odazvao na ovaj poziv je bio lider PDP-a Draško Stanivuković.
On je nakon tih konsultacija izjavio kako sada nije pravo vrijeme za usvajanje ustava što bi trebalo značiti da se čeka pravo vrijeme, kako bi se okolnosti poklopile, da se krene u njegovo usvajanje.
Ovakvim nastupom Stanivuković je probudio sumnju da će se roditi neki novi ili ne daj Bože gori Dodik koji će izroniti iz opozicije kao što je to bio slučaj i sa sadašnjim bjeguncem od bh. pravosuđa.
Ne može i ne treba ispod radara da prođe i terminologija koju koristi opozicija kada govori o državi. Naravno uz izuzetke koji su vrlo jasni i precizni.
U njihovim govorima jasno artikulišu riječ „država“ ali ne precizirajući šta je to država. Da li misle na BiH ili na bh. entitet RS kao državu? Mora se biti veoma pažljiv i u medijskim istupima te iste pitati šta misle kada kažu „država.“
Treba iskreno vjerovati i nadati se da se nećemo sjećati riječi Hasana Čengića kada je na mala vrata u vlast ulazio Milorad Dodik. BiH može podnijeti još jednog a možda i više Dodika. Samo je pitanje koliko građani mogu da trpe ovakve političare koji urušavaju BiH a samim tim štete i građanima BiH.
