Nakon više od 25 godina brige o djeci, odabrao sam pedijatriju jer su djeca naša budućnost. Zaslužuju najbolje zdravstvene usluge i najveću moguću brigu od svih nas.
Ali danas, iz moje bolnice u gradu Gazi, ta budućnost se čini sve udaljenijom.
U gradu Gazi doživljavamo jedan od najgorih vojnih napada koje smo ikada vidjeli. Čitave stambene nebodere sravnjuju sa zemljom izraelski vojni zračni napadi. Stalne naredbe o prisilnom raseljavanju znače da hiljade civila moraju ponovo napustiti svoje domove.
Ovo je katastrofalno u svakom smislu te riječi. Iscrpljeni smo; svi su prešli granicu pucanja. Ne znam ni hoću li sutra uopće biti živ.
Ovu patnju pogoršava namjerna kampanja izgladnjivanja koju je nametnula izraelska vojska, uz ozbiljnu nestašicu lijekova i ključne medicinske opreme koja nam je potrebna da bismo se nosili s ovim naizgled beskonačnim genocidom. Vodim odjele intenzivne njege za djecu i novorođenčad (JIT) u bolnici Dobrotvornog društva Prijatelji pacijenata u gradu Gazi, a oba su osnovana i podržana u partnerstvu s organizacijom Medicinska pomoć za Palestince.
Trenutno imam 19 pacijenata, uključujući troje djece na pedijatrijskoj intenzivnoj njezi i 10 novorođenčadi na neonatalnoj intenzivnoj njezi i drugim nivoima neonatalne njege. Gotovo svi su u kritičnom stanju, žrtve izraelskih vojnih napada. Izgubili su udove, geleri su im probili organe ili su ih zgnječile zgrade koje su se srušile.
Jednom prilikom, kuća jedne porodice je bombardovana. Majka, koja je bila u osmom mjesecu trudnoće, izvučena je iz ruševina. Podvrgnuta je hitnom carskom rezu. Beba je primljena na našu jedinicu intenzivne njege, gdje je ostala tri sedmice zbog ponovljenih napada uzrokovanih nedostatkom kisika u mozgu. Ovo je nešto što viđamo gotovo svakodnevno.
Bebe stižu u bolnicu pothranjene i s manjkom kilograma. Njihove majke nemaju sigurno sklonište, čistu vodu, hranu. Prisiljene su trpjeti stalno bombardiranje, raseljavanje i strah. Vidimo vrlo visoku stopu prijevremenih porođaja, uglavnom kao rezultat ovog stresa.
Zbog izraelske blokade našoj bolnici nedostaju inkubatori za novorođenčad, kreveti na odjelu intenzivne njege za djecu, respiratori, pa čak i osnovni lijekovi i formula za bebe. Nemamo centralno snabdijevanje kisikom i u potpunosti se oslanjamo na sve manji broj boca s kisikom.
Djeca ovdje umiru jednostavno zato što nemamo zalihe da ih održimo u životu, koliko god se trudili.
Kako je Gaza pod invazijom i ljudi su prisiljeni napustiti svoje domove, posljedice za bolnice i moje pacijente mogle bi biti apsolutno katastrofalne. Svakodnevno se bojim da će naša bolnica dobiti naredbu o prisilnom raseljavanju od izraelske vojske.
Ali evakuacija bolesne djece o kojoj se brinemo bila bi gotovo nemoguća. Njihovo premještanje bez specijalizirane opreme i pedantnih medicinskih postupaka gotovo sigurno bi značilo da će umrijeti.
Kao doktori i medicinske sestre, bit ćemo čvrsti do posljednjeg trenutka i nećemo napustiti naše pacijente. Ostat ćemo uz njih do samog kraja. To je uprkos neviđenim ubistvima i potpunom odsustvu humanosti usred genocida u Gazi. Više od 1.700 zdravstvenih radnika je ubijeno od početka izraelskog rata u Gazi - u prosjeku više od dvoje mojih kolega svakog dana.
Uprkos tome što imamo zaštitu međunarodnog prava, nismo pošteđeni, a često nas izraelska vojska čak i namjerno cilja. Strašno iskustvo naših kolega prošle godine u bolnici al-Shifa je jasan primjer toga. Kada je izraelska vojska upala u bolnicu, brojni doktori, medicinske sestre i pacijenti su pogubljeni i zakopani buldožerima na bolničkom terenu. Ovi ratni zločini sramote čovječanstvo. Hoće li to biti i sudbina mene i mojih kolega - samo zato što radimo svoj posao i ne napuštamo svoje pacijente?
Nisam samo doktor. Ja sam običan Palestinac koji živi ovu tragediju, pod stalnim napadima. Proživljavam svaki dan gotovo bez osnovnih sredstava za preživljavanje i sa velikim strahom za svoju porodicu - suprugu, djecu i majku - koje ostavljam iza sebe svaki put kada idem na posao, znajući da ih možda više nikada neću vidjeti.
Oko osmero djece koja su trenutno u bolnici zahtijeva medicinsku pomoć i opremu da bi preživjeli. Ne smiju biti ostavljeni da umru. Sva naša djeca moraju biti zaštićena i zbrinuta.
Ovo je najosnovnije pravo djetinjstva: pravo na medicinsku njegu čak i u najgorim okolnostima. Ne mogu zamisliti da ostavim bolesno dijete samo da se suoči sa smrću. To bi bio zločin protiv čovječnosti i protiv samog djetinjstva.
Mi, palestinski narod, volimo život. Mi smo ljudska bića baš kao i vi. Imamo budućnost, djecu, snove i težnje koje želimo ostvariti. Molimo vas, zaustavite ovaj genocid. Dosta rata. Dosta uništavanja. Pomozite nam da živimo.
(Dr. Hisham Abu Aoun je šef odjela za pedijatrijsku i neonatalnu intenzivnu njegu u bolnici Dobrotvornog društva Prijatelji pacijenata u gradu Gazi. Organizacija Medical Aid for Palestins pomogla je u uspostavljanju jedinica intenzivne njege i nastavlja podržavati bolnicu lijekovima, obukom i opremom.)
