Na Dan sjećanja na ubijenu djecu opkoljenog Sarajeva, jedna od majki koje i danas nose nezamisliv teret gubitka, Ajša Pekez, podijelila je svoju potresnu priču o kćerki Tini, djevojčici koja je imala samo deset godina kada je poginula od granate u dvorištu zgrade na Čengić Vili.
Ja bih željela, vrlo često... u sredini u kojoj jesam, sa svojim prijateljicama, sa svojim prijateljima pričati o svome djetetu. Znate, kad oni pričaju o svojoj djeci koja rastu, moje dijete nije imalo priliku da raste. Njen život je stao sa deset godina", govori majka Ajša, sa suzama u očima.
Tina je poginula dok je zajedno s majkom čekala da napusti grad konvojem. Tog jutra, Tina je izašla iz stana, kao i druga djeca, radoznalo posmatrajući dim i graju nakon detonacija. U trenutku kada je treća granata pala u dvorište, svi su uspjeli pobjeći – osim nje. Geleri su joj se zaustavili u stomaku. Preminula je na licu mjesta.
Tad je pala, zaspala i nije se više probudila", priča majka.
Tina Pekez je jedno od 1.600 djece koja su ubijena tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine. Danas bi imala 28 godina. Umjesto uspomena na mladost, ljubav i život – ostale su samo fotografije i bol koja nikada ne prolazi.
Dvije škole djece u ovom gradu je ubijeno. To bi bila naša snaga. To bi bile naše sudije. To bi bio ponos ove države i nas roditelja, da smo ih rodili i odgajali. Zvijeri u ljudskom obliku su ih pobili u školi, u krevetu, igrajući se... namjerno su nam to uradili", kaže Ajša.
Uprkos svemu, ona i drugi roditelji ne gube nadu da će jednog dana dočekati makar djelić pravde:
Mi roditelji i svi stradalnici ovoga rata ćemo smoći snage u sebi da sačekamo da se dio pravde zadovolji i da se ljudi koji su to uradili osude
