Tužno je i slušati i gledati izvjestioce za Bosnu i Hercegovinu u Briselu kako izvještavaju Centralu Evropske unije o tome ko i kako opstruira usvajanje ključnih zakona nephodnih za sljedeći korak Bosne i Hercegovine na putu ka EU.
Suština se zamagljuje različitim pokušajima političara da se pokaže da nešto što je žuto da je ljubičasto. Zašto?
Ako EU ima uslove koji se moraju ispuniti, a ima i to je svakome jasno, zašto ne uputi svoje predstavnike u oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i na sjednicu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i lično se uvjere koja parlamentarna stranka odnosno njezini predstavnici žele glasati za evropske zakone na evropskom putu BiH a koja to ne želi. I da se to jasno objelodani i kaže. Da svako zna.
Pogrešno je baviti se politikom ucjena, pogrešno je stavljati kao ključno pitanje na dnevni red u ustavnopravnom uređenju BiH nesto što u ovom trenutku „Evropa“ ne traži od vlasti u Bosni i Hercegovini.
To što „Evropa“ traži kao neophone zakone za približavanje BiH u članstvo EU je vrlo jednostavno za usvojiti.
Takve zakone, komplementarne sa Zakonima EU, morala je usvojiti svaka država na svom putu do punopravne članice EU.
Izmišljanja, i politiška prepucavanja političara iz susjedstva, da ima onih koji žele da BiH uđe u EU i da ima onih koji ne žele da BiH uđe u EU su jednostavno pogrešna politička platforma.
Stotine hiljada Bosnanaca i Hercegovaca (i Bošnjaka, i Srba, i Hrvata, i Ostalih) su već u EU, tamo žive i rade i školuju se po svim tim zakonima koje treba da usvoji Bosna i Hercegovina.
Javnost u BiH zna ko ne želi da se usvoje ti neophodni zakoni koje EU traži od BiH.
Da li EU zna ko želi a ko ne želi (koje su to parlamentarne stranke i u vlasti i u opoziciji koje predstavljaju građane BiH) da se usvoje ti neophodni zakoni koje EU traži od BiH?
S.E.
