Neki rani komentatori Kur'ana to značenje navode za sljedeće ajete (sura al-Furkan, 52. ajet) ''... i bori se protiv njih džihadom velikim'', kao i za dvije sure koje počinju na identičan način, odnosno dva ajeta: ''... vodi džihad protiv nevjernika i licemjera.''
Kada je riječ o ovom 52. ajetu sure al-Furkan, imamo konsenzualan stav komentatora Kur'ana da se pod velikim džihadom misli na džihad Kur'anom, tj. džihad riječju, jer je sura al-Furkan objavljena u Meki. Prema tome, ne može džihad kebir, veliki džihad, biti oružani džihad ovdje, nego se ovo odnosi na drugu formu džihada, tj. formu džihada riječju.
Kada govorimo o identičnim počecima ajeta sura at-Tevba i at-Tahrim, postoje razna mišljenja koja se svode na dvoje: prvo da se misli na džihad rukom, silom i jezikom, odnosno džihad jezikom, što je mišljenje čuvenog komentatora Kur'ana ashaba Abdullaha ibn Abbasa i što većina komentatora zapravo i prihvata. No, činjenica je jedna, da Muhammed, a. s., u svoje vrijeme nije vodio oružanu borbu protiv licemjera, protiv munafika.
Nigdje se u historijskim i biografskim djelima ne navodi da je Poslanik, a. s., poslao vojsku protiv licemjera. Ovo značenje riječi ''džihad'' je veoma znakovito jer je borba riječju, tj. Kur'anom, njegovim tumačenjem, njegovom argumentacijom nazvana zapravo velikim džihadom.
Ova forma džihada danas se može proširiti na riječ u najopćenitijem smislu. Naime, veliki džihad muslimana danas se ogleda u džihadu jezikom, govorom, perom, medijima, informatičkim sredstvima, internetom, društvenim mrežama, komunikacijskim tehnologijama, jednom riječju - znanjem i spoznajom općenito. Završit ću riječima čuvenog šejha Muhameda al-Gazalija, koji u svome komentaru Kur'ana o džihadu kaže ovako:
''Džihad u naše vrijeme je gospodariti na kopnu, moru i zraku, što podrazumijeva naučno istraživanje u svim poljima, na Zemlji i u kosmosu i u onome što je između njih. Mene je okaharilo saznanje da mi, muslimani, nismo proizveli avion kojim se prodire u kosmos niti podmornicu koja siječe morske valove niti tenk koji se pokreće gvožđem sa zemlje, kako bismo poduprli Istinu i pomogli obespravljenim.', naglašava profesor Fatić i zaključuje:
Ovaj džihad izražavanjem može biti pismenim, usmenim putem, može biti putem dijaloga i taj džihad može biti oličen u raznim formama, recimo, u dramskim djelima, u vidu priča, pozorišnih predstava, filmova, serija koje se emituju na radiju, televiziji, prikazuju u kinu, igraju u pozorištu, a imaju veliki utjecaj na one koji to gledaju. Samo jedan uvjet treba ispuniti, a to je da to sve bude u skladu s intencijama islamskog vjerozakona.
