Prošlost Palestine je naša sadašnjost: Zašto je njena priča važna za sve nas

Nova priča se pojavila iz pepela Gaze. To je narativ o ljudima koji su se hrabro borili i koji su čvrsto stajali protiv ogromne vojne moći i genocidnog nasilja izraelskog i američkog režima.

Do 7. oktobra 2023. godine, Izrael je kontrolisao narativ. Tog historijskog dana, kada su Palestinci odbili da i dalje žive kao zarobljenici ilegalne, dehumanizirajuće okupacije, prekinuli su stisak koji je izraelska propagandna mašinerija uspješno izgradila i učvrstila na Zapadu.

Mnogi Amerikanci su se počeli buditi iz sna izazvanog američko-izraelskim Svengalijem. Izraelska okrutnost i nepravda su razotkrivene, dok je palestinski sumud (upornost, postojanost) inspirisao mnoge.

Nakon više od osam decenija nezamislivih teškoća i patnje, palestinski narod je odbio da bude iseljen sa svoje zemlje. Dvije najveće vojske sa najsmrtonosnijim oružjem nisu bile u stanju da nametnu, iznude predaju ili okončaju otpor, prenosi Stav.

Međutim, neizvjesno je hoće li se ljudska savjest ponovo uspavati, hoće li Gaza biti zaboravljena, kao što je bila prije 7. oktobra 2023. godine, i neće biti odgovornosti za genocid nad Izraelom koji su podržale SAD.

Izraelska propagandna mreža, koju podržavaju zapadni mediji, trenutno je fokusirana na to da osigura da se to dogodi, da svijet "krene dalje" i da se Izrael vrati kao okupaciona sila kakva je bio 6. oktobra 2023. Na primjer, u roku od jednog dana od "mirovnog samita" u Egiptu (13. oktobra 2025.), Izrael je prekršio uvjete sporazuma, ubivši sedam Palestinaca i ograničivši količinu humanitarne pomoći Gazi.

Propagandna mašinerija u Tel Avivu brzo je pokrenuta, tvrdeći da je Hamas prekršio uvjete time što nije predao tijela preostalih zatvorenika. Ovo, uprkos činjenici da su sve strane, uključujući Izrael, priznale da će trebati vremena da se tijela zakopana ispod ruševina koje su cionisti stvorili pronađu.

Od početka primirja 10. oktobra 2025. godine, Izrael je, kao i obično, više puta prekršio sporazum. U roku od devet dana od "proglašenog kraja rata", njegove snage su 47 puta prekršile primirje, ubivši 38 Palestinaca i ranivši još 143.

Osam decenija Izrael pokušava izbrisati historiju Palestine, njenu kulturu i znamenitosti. U posljednje dvije godine u Gazi, a trenutno i na okupiranoj Zapadnoj obali, sakati zemlju kako bi eliminirao sve što održava život. Devedeset dva posto Gaze pretvoreno je u 60 miliona tona ruševina, koje sadrže ostatke bezbroj nevinih.

Kako narod koji tvrdi da ima historijsku i biblijsku vezu sa drevnom zemljom Palestinom, kao što to imaju Izraelci, može potpuno uništiti "Svetu zemlju" Zapadne obale (Izrael je naziva Judejom i Samarijom) i Gazu, jedan od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova na svijetu?

Odgovor je ukorijenjen u njihovoj percepciji i odnosu prema zemlji. Za Izraelce, ona je resurs koji se može iskoristiti, izvor potencijalnog akumuliranja bogatstva. Za Palestince, ona je dom. Revnost i žestina njegovog uništenja mogu se objasniti i činjenicom da je moderni Izrael imperijalno inspirisana strana invazija presađena u srce arapskog svijeta.

Kako bi uspostavili legitimnost za svoj politički projekat u Palestini, evropski sekularni osnivači Izraela osigurali su sumnjive veze između prošlosti i sadašnjosti. Strateški i selektivno su koristili religijske narative i historijske veze kao alate u izgradnji izraelskog nacionalnog identiteta i legitimizaciji uspostavljanja jevrejske države na tuđoj zemlji, strategije koje se nastavljaju i danas.

Stoga, Izrael i njegovi američki pomagači nisu u stanju da shvate da je Palestina središte palestinske nacionalnosti. Nikada neće shvatiti da je ta zemlja živa arhiva palestinske historije, jezika i kulture već 5.000 godina. Kao agrarno društvo, zemlja je pružala zajednički osjećaj pripadnosti i temelj za kolektivnu svijest i nacionalni identitet. Palestina je bila ujedinjujuća snaga, posebno otkako je njihova domovina preimenovana u Izrael 1948. godine.

Palestinski pjesnici poput Fadwe Tuqana, Samiha Al-Qasima i pokojnog Mahmouda Darwisha, koji se smatra nacionalnim pjesnikom Palestine, rječito su izrazili duboko ukorijenjenost i bol gubitka, često kroz snažan simbol masline; kao u ovom dirljivom stihu iz Darwishove pjesme iz 1964. godine, "an alsumud" (O otpornosti ):

Kad bi masline poznavale ruke koje su ih posadile,
njihovo ulje bi se pretvorilo u suze.

Uzgoj maslina, koji se prakticira hiljadama godina, bio je vitalni dio palestinske ekonomije, kulture i naslijeđa. Drevne, duboko ukorijenjene masline, sposobne preživjeti teške uvjete, savršen su simbol palestinskog odbijanja raseljavanja.

Od 1967. godine, kako bi dodatno ponizila i slomila kičmu palestinskog otpora, izraelska vojska je ilegalno iščupala procijenjenih 800.000 do preko milion palestinskih stabala maslina. Pored prisvajanja zemljišta radi širenja ilegalnih kolonija, ekonomske kontrole i zastrašivanja, uništavanje voćnjaka i pristupa njima je pokušaj režima i cionističkih skvotera da potkopaju njihovu vezu sa zemljom i da prekinu palestinski sumud.

Palestina je jedinstvena u arapskom svijetu. Kada se historija počela zapisivati ​​na području koje se često naziva Bliskim istokom ili Zapadnom Azijom, nije postojala Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar ili bilo koja od današnjih arapskih država Perzijskog zaljeva. Ali, postojala je Gaza; postojala je Palestina.

Zabilježena historija Gaze obuhvata 4.000 godina. Pod upravom raznih carstava, uključujući egipatsko, asirsko, babilonsko, ahemenidsko-perzijsko i rimsko, Gaza je prosperirala. Tokom trećeg stoljeća postala je dio provincije Palaestina Prima.

Nakon što je zauzeo i okupirao Gazu 1967. godine, Izrael je sveo Pojas na koncentracioni logor. Palestinci od tada služe doživotne kazne iza sofisticiranog „gvozdenog zida“ opremljenog nadzorom koji okružuje Gazu. Za njih je zid svakodnevni podsjetnik na okupaciju i da su njihove nade i snovi za budućnost van domašaja.

Palestinski novinar Anas Al-Sharif uhvatio je suštinu Palestine u svojoj poruci svijetu , napisanoj prije nego što su ga izraelske snage ubile 11. augusta 2025. godine: "Povjeravam vam Palestinu – dragulj u kruni muslimanskog svijeta, srce svake slobodne osobe."

Prema podacima Ujedinjenih nacija, do datuma Al-Sharifovog ciljanog ubistva, Izrael, odlučan da potisne istinu, ubio je 242 novinara.

Od Balfourove deklaracije (1917.) do Trumpovog "mirovnog plana" za Gazu od 20 tačaka (2025.), imperijalne sile su 108 godina manipulirale i obmanjivale kako bi kontrolirale Palestinu. Nisu uspjele.

Budućnost je neizvjesna ukoliko se ne ispravi nepravda počinjena prije jednog stoljeća, kada je dominantni britanski tehnokrat poklonio zemlju koju nije posjedovao evropskim cionistima.

Nema dvosmislenosti. Gaza nije samo otkrila okrutnost i bezakonje Izraela, već je razotkrila i licemjerje i nemilosrdnost američkog i britanskog carstva, kao i političkih, ekonomskih i vojnih sistema koji su ih podržavali.

Ukoliko se ne pozovu na odgovornost oni koji su omogućili moderni genocid nad Izraelom, globalna zajednica bi se mogla naći u onome što je engleski filozof iz 17. stoljeća, Thomas Hobbes, opisao kao "rat svih protiv svih"; stanje neprekidnih ratova, nasilja i nesigurnosti. U nedostatku odgovornosti i posljedica za počinitelje, nečovječnost i bezakonje postat će standard.

Osim toga, međunarodna zajednica više ne može prihvatiti Izrael kakav trenutno jeste – nasilni kolonijalni entitet aparthejda. Međunarodnim pravom je obavezna da sprovede mandat Međunarodnog suda pravde (19. jula 2024.) za dekolonizaciju okupirane palestinske teritorije (Gaza, Zapadna obala i Istočni Jerusalem).

Dr. Martin Luther King Jr. je 1968. godine proročki govorio o tome gdje se danas nalazimo. U svom posljednjem govoru noć prije atentata rekao je da "više ne postoji izbor između nasilja i nenasilja na ovom svijetu; to je nenasilje ili nepostojanje".

Palestina je više od geografskog mjesta. To je uvjerljiva ideja. Ne može se izbrisati, baš kao što se ne može izbrisati ni opravdani zahtjev Palestinaca da se vrate kući.

(Dr. M. Reza Behnam je politikolog specijaliziran za historiju, politiku i vlade Bliskog istoka. Ovaj članak je napisao za The Palestine Chronicle)